De­ce­ni­ja­ma je va­ži­lo pra­vi­lo da se na so­ma kre­će čim vr­ba oli­sta, tj. ka­da no­vi li­sti­ći na nje­nim gra­na­ma bu­du ve­li­či­ne mi­ši­jih uši­ju. Me­đu­tim, kao i ne­ko­li­ko pret­hod­nih zi­ma, i mi­nu­le je pri­ja­vlje­no vi­še ulo­va naj­ve­će evrop­ske slat­ko­vod­ne ri­be, na­ro­či­to sa de­la Za­pad­ne Mo­ra­ve oko Kra­lje­va. Ni­je za­to ni čud­no što je taj niz na­sta­vljen i u pr­voj po­lo­vi­ni mar­ta, ka­da su, kao i pret­hod­nih me­se­ci, si­li­kon­ski še­do­vi bi­li bez prem­ca naj­lov­ni­ji ve­štač­ki ma­mac za »br­ku«

Ono što su za ve­ći­nu lju­di lju­bi­či­ce, za ri­bo­lov­ce iz ju­žnog Ba­na­ta i Be­o­gra­da i oko­li­ne, a pre sve­ga za fi­de­ra­še, je­ste vest da je be­la ri­ba kra­jem ka­len­dar­ske zi­me po­sle ne­ko­li­ko me­se­ci go­to­vo pot­pu­ne ne­ak­tiv­no­sti po­če­la da ra­di na Ta­mi­šu u Pan­če­vu. Ta­da grad­ski kej oži­vi, jer ga za­lju­blje­ni­ci u lov mir­nih vr­sta ri­be oku­pi­ra­ju od ra­nog ju­tra, a oni ve­šti­ji i bo­lje pri­pre­mlje­ni mo­gu ra­ču­na­ti i na ve­o­ma le­pe »me­ša­ne« ulo­ve

U no­vom na­stav­ku iz­u­zet­no po­uč­nog felj­to­na sa­znaj­te ko­li­ko i ka­ko bo­ja pri­ma­me mo­že po­mo­ći od­no­sno od­mo­ći u pri­vla­če­nju ri­be i pod­sti­ca­nju da se hra­ni, ko­je su osno­ve teč­nih aro­ma bo­lje u to­pli­jem a ko­je u hlad­ni­jem de­lu go­di­ne i ka­ko ri­ba do­ži­vlja­va raz­ne uku­se

Za­hva­lju­ju­ći pre sve­ga ru­skim va­ra­li­ča­ri­ma i kod nas po­sled­njih go­di­na ra­ste broj onih ko­ji ci­lja­no lo­ve raz­ne ma­nje ci­pri­ni­de na naj­fi­ni­ji pri­bor i sit­ne va­ra­li­ce od me­ke gu­me. A ove zi­me jed­na od glav­nih za­ba­va za ne­ke »ul­tra­laj­ti­ste« bi­lo je va­ra­li­ča­re­nje ba­bu­ške, po mno­go če­mu zah­tev­ni­je od lo­va sko­ro svih dru­gih »mir­nih« vr­sta

Bu­du­ći da u njoj ne ži­vi sit­na ri­ba (ka­u­gler, dvo­pru­ga­sta ukli­ja i sl.), bu­gar­ska re­ka Stru­ma omo­gu­ća­va sko­ba­lja­ši­ma pri­me­nu ne­što dru­ga­či­jeg pri­stu­pa od na­ših te­ku­ći­ca, a uz šan­se da ostva­re ulo­ve ka­kvi se kod nas mal­te­ne mo­gu sa­mo sa­nja­ti