Ša­ra­na na na­šim ve­li­kim re­ka­ma ci­lja­no pe­ca­ju hi­lja­de lju­di, od ko­jih mno­gi ima­ju vi­še­de­ce­nij­sko is­ku­stvo i ve­li­ko zna­nje. Ali ma­lo je onih ko­ji se mo­gu po­hva­li­ti ulo­vi­ma po ne­ko­li­ko ri­ba te­žih od 10 kg sva­ke se­zo­ne. Je­dan od ta­kvih za na­še či­ta­o­ce ot­kri­va bit­ne ele­men­te svog uspe­ha, uklju­ču­ju­ći hi­dro­lo­ško-me­te­o­ro­lo­ške uslo­ve ko­ji mu re­dov­no da­ju krup­nu ri­bu

Jed­na od či­nje­ni­ca ko­je i ve­li­ki broj is­ku­snih ša­ran­dži­ja če­sto gu­bi iz vi­da je­ste to da na hra­ni­li­štu mo­že bi­ti ve­o­ma mno­go ri­ba, ali da se one naj­krup­ni­je če­sto dr­že ma­lo po stra­ni. Naš naj­u­spe­šni­ji tak­mi­čar, ko­ji po­sled­njih go­di­na ve­li­ki deo vre­me­na po­sve­ću­je lo­vu »kra­lja ci­pri­ni­da«, ne­dav­no je to ve­o­ma do­bro is­ko­ri­stio

Ako se za ne­ku va­ri­jan­tu pe­ca­nja na fi­der mo­že re­ći da je eks­trem­na po pri­bo­ru ko­ji se ko­ri­sti i na­po­ru ko­ji iz­i­sku­je, on­da je to lov mre­ne na Du­na­vu. Ali ka­da krup­na kra­lji­ca br­za­ka uda­ri i po­tom u ja­koj stru­ji kre­ne si­lo­vi­to da se opi­re va­đe­nju, sve se te­ško­će mo­men­tal­no za­bo­ra­ve

Ka­da se či­ni­lo da će krat­ka ali do­bro pla­ni­ra­na kam­pa­nja pro­ći bez vred­ni­jeg ulo­va, usle­dio je uda­rac ko­ji će vr­sni ri­bo­lo­vac za­u­vek pam­ti­ti jer mu je do­neo ulov ži­vo­ta

Vr­sni fi­de­raš ko­ji od­lič­no po­zna­je sjaj­ne te­re­ne za lov ba­bu­ške oko Go­lup­ca u krat­kom raz­ma­ku ob­i­šao je dva me­sta na ko­ji­ma ni­je ra­ni­je pe­cao. Okol­no­sti su ga na­te­ra­le da pri­me­ni do­ne­kle raz­li­či­te pri­stu­pe, a i ri­ba se ni­je isto po­na­ša­la, ali je uz ma­lo tru­da i eks­pe­ri­men­ti­sa­nja oba pu­ta na­šao for­mu­lu uspe­ha