Iako u mno­go če­mu su­per­i­or­na u od­no­su na kla­sič­no du­bin­sko pe­ca­nje, fi­der teh­ni­ka ni­je sve­mo­gu­ća. To se po­ka­za­lo i ovog pu­ta na Gru­žan­skom je­ze­ru, ka­da je naš sa­rad­nik re­še­nje za če­ste gu­bit­ke krup­nih ba­bu­ški zbog ula­ska u gu­stu tra­vu, na­šao u za­me­ni mo­der­nih hra­ni­li­ca kla­sič­nim i odav­no (ne­pra­ved­no) za­po­sta­vlje­nim

Ka­da je čuo da se na Ta­mi­šu kod Glo­go­nja iole krup­ni­je je­din­ke ma ko­je vr­ste na fi­der tre­nut­no ne mo­gu pe­ca­ti zbog na­je­zde sit­ne ri­be, is­ku­sni fi­de­raš je bez raz­mi­šlja­nja oti­šao baš ta­mo, mo­ti­vi­san da na­đe re­še­nje tog pro­ble­ma. I u to­me je us­peo, pro­šav­ši bo­lje ne­go što je oče­ki­vao

Či­nje­ni­ca da je sta­rih Ru­žnih pa­či­ća u ku­ti­ja­ma ri­bo­lo­va­ca sve ma­nje, jer se ta le­gen­dar­na va­ra­li­ca odav­no ne pra­vi, na­ve­la je na­šeg sa­rad­ni­ka da po­tra­ži pla­stič­ne »dvoj­ni­ke« po iz­gle­du i ra­du, te da pro­ve­ri mo­že li se po­toč­na pa­strm­ka i nji­ma uspe­šno lo­vi­ti kao le­gen­dar­nom va­ra­li­com Ča­ča­ni­na Ace Ve­se­li­no­vi­ća

Pro­men­lji­vo vre­me, do­sta pa­da­vi­na i hla­đe­nje vo­de uči­ni­li su da pro­leć­na se­zo­na na na­šim ve­li­kim re­ka­ma do­bro oka­sni. Ne­ke vr­ste još ni­su po­če­le da ra­de, a dru­ge se ja­vlja­ju ret­ko i pro­seč­na ve­li­či­na je­din­ki ko­je se lo­ve če­sto ni­je im­pre­siv­na. Ipak, ima i ne­kih iz­u­ze­ta­ka

Mno­gi mi­sle da je u pe­ca­nju na plo­vak na re­ci do­volj­no ba­ci­ti pri­ma­mu, po­de­si­ti du­bi­nu ta­ko da ma­mac bu­de bli­zu dna a da si­stem ne za­pi­nje za nje­ga i on­da kon­tri­ra­ti ka­da plo­vak po­to­ne. Ali ta­kvi lo­ve ne­u­po­re­di­vo ma­nje ri­be od onih ko­ji zna­ju gde im je vo­da od­ne­la pri­ma­mu, te ka­ko se nji­hov ma­mac po­na­ša u stru­ji i ko­li­ko se br­zo kre­će