Iako se skobalj peca preko cele godine, ipak su šanse za bogat ulov krupnijih jedinki najveće tokom zime, kada se ova atraktivna riba u velikim jatima grupiše na pozicijama na kojima će čekati otopljenje i mresnu migraciju. Za većinu kraljevačkih ribolovaca to je prilika koja se ne propušta, a već godinama na njihove terene dolaze i mnoge kolege iz udaljenih mesta
Sve smo bliži delu godine koji mnogi zaljubljenici u lov bele ribe na rekama mrenskog tipa sa nestrpljenjem iščekuju. Naime, već krajem jeseni, kada temperatura vode u tekućicama padne ispod 10º C, skobalj, najpopularnija vrsta među kraljevačkim plovkarošima, napušta dotadašnje pozicije – brze plićake i prelive – i ulazi u duboke, mirnije zimske virove i zimovnike. Na Ibru su to najčešće duboki virovi ispod brzaka, a na Zapadnoj Moravi mesta sa šljunkovitim dnom, gde voda usporava, najčešće iza rečnih ostrva i u blizini krivina. Iako se sezona tek zahuktava, kraljevački ribolovci koji ne mare za promrzle prste u sve većem broju zauzimaju pozicije na obalama dveju pomenutih reka. Zbog kolega koje tek stiču ozbiljnija iskustva u lovu skobalja, pripremili smo ovaj prilog, zamišljen kao pregled onog najvažnijeg što treba znati da bi se ta riba u samom gradu i okolini mogla uspešno pecati. 
MEĐU LOKALNIM PLOVKAROŠIMA kojima je »nosonja« omiljena riba, jedno mesto ima apsolutni kultni status. To su čuveni splavovi na Ibru, praktično u centru grada. Ovaj zimovnik je već godinama stecište kraljevačkih skobaljaša, a sve češće se na njemu preko zime mogu videti i kolege iz okolnih gradova. Reč je o dubokom viru sa umerenim i stabilnim protokom, tj. sa ravnomernim kretanjem vode preko dna uglavnom pokrivenog šljunkom.
Sličnih karakteristika kao zimovnik kod splavova su i zimovnici u Mataruškoj Banji i Matarugama. Oni skobaljaši koji ne vole gužve i žele da pecaju u što prirodnijem ambijentu odlaze još uzvodnije, na ribom dosta bogate i duboke virove u Bogutovcu, Dobrim Stranama i Polumiru, a neki stižu i do sela Ušće.
S DRUGE STRANE, SITUACIJA SA zimovnicima na Zapadnoj Moravi znatno se promenila poslednjih godina. Izgradnjom Moravskog koridora, u okviru kog su izvršene regulacija rečnog korita i njegovo delimično izmeštanje, nestali su poznati i vrlo posećeni zimovnici u Obrvi, Miločaju, Grdici i Sirči. Na tim mestima dno je promenjeno, a tok usporen, čime su uništena stara staništa bele ribe. Ipak, moravski skobaljaši su se prilagodili tim okolnostima i pronašli nove-stare »zimske oaze«, pa se sada u mnogo većem broju nego nekada okupljaju na terenima u Vitanovcu, Čukojevcu i naročito Stublu i Ugljarevu.
Baš Stubal se nadaleko pročuo kao jedan od najboljih moravskih lokaliteta za lov skobalja u okolini Kraljeva. Prelep teren sa tokom umerene brzine i šljunkovitim dnom skobalju savršeno odgovara. Uz to, u zimskom periodu ta riba u ovom zimovniku ume da priđe vrlo blizu obali, tražeći mirniju vodu i dublje kanale, što olakšava i precizno plasiranje primame i uspešan ribolov.
ZIMSKI LOV SKOBALJA praktično je nezamisliv bez primame – ona se baca da bi se na odabranoj poziciji formiralo hranilište i na njega privukla riba, koja se onda dohranjivanjem podstiče da se duže zadrži na toj poziciji i da aktivno jede.
Kraljevačka škola plovkarenja oslanja se na tradicionalni pristup, koji je i dalje efikasan iako je primama najjeftinija i najjednostavnija moguća – stari hleb. Ključ uspeha je u njegovom izboru i pripremi: hleb koji može biti bajat ali ne sme biti... (-Ceo tekst možete pročitati u listu Ribolov br. 676-)









