Brancin se lovi na razne veštačke mamce, ali s razlogom važi za jednu od najteže uhvatljivih morskih grabljivica koje se mogu pecati sa obale, jer je vrlo oprezan i nepredvidljiv. Ali kada se primeni pravi pristup, uživanje može biti zaista veliko
Ovog oktobra sam imao prilike da se uverim zašto je lov brancina na površinske varalice toliko privlačan i izazovan. Pre svega, tereni na Jonskom moru, u blizini čuvenog grčkog letovališta Lefkada, na kojima sam isprva pecao sa prijateljem Darkom Pešićem, prelepi su, sa divnim bojama mora i priobalja, te sa prostranim plićacima sa mnoštvom podvodnih »ostrvaca« od trave, koji iole iskusnim morskim ribolovcima govore da se tu prosto moraju kriti lepi primerci brancina, a uz njih često i bar poneka orada. Drugi važan faktor atraktivnosti lova brancina je sam način na koji veće ribe te vrste kupe varalice sa površine, uz karakterističan zvuk, poput nekog vakuuma, mada i manji primerci umeju da prijatno iznenade pljuskanjem i borbenošću, makar na samom startu, nakon udarca.
SVOJU OPREMU SAM POTPUNO prilagodio ovom ribolovu i dobro uklopio, pa mogu bez preterivanja da kažem da dugo nisam imao osećaj da mi svaki deo kompleta svoj posao radi na najbolji način. A njega su činili štap Jackson Ocean Gate Sea Bass od 2,74 m, t.b. 28 g, mašinica Shimano Vanquish 4000XG, upredena struna Varivas Sea Bass Max Power X8 debljine 1 PE (0,171 mm), predvez od fluorokarbona Varivas Sea Bass Shock Leader Fluoro prečnika 0,26 mm i kopča Jackson Teiban Snap, veličine M.
ČIM SMO STIGLI NA POMENUTI teren shvatili smo da pecanje neće biti jednostavno. Veliki problem je pravio jak vetar, koji nam je pri pokušajima bacanja lakih površinaca pravio veliki »stomak« na struni, pa je pravilno vođenje površinskih varalica bilo nemoguće, a zbog velike količine trave u plitkom moru skoro je nemoguće bilo provući bilo šta drugo.
Da bih postigao potrebnu daljinu i imao kontrolu nad varalicom... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 675-)









