Na prvi pogled se neupućenima može činiti da je lov »bika« na plovak i velike sporootapajuće pelete krajnje jednostavan i da tu nema nikakvih nijansi. Svakome ko na taj način iole ozbiljnije peca jasno je koliko bitni faktori mogu da se odraze na konačni rezultat. Naš saradnik ovog puta je pronašao dobitnu kombinaciju
Ove godine sam sezonu lova tolstolobika na »tehnoplankton tablete« otvorio znatno kasnije nego obično. Glavni razlog za to bio je višemesečni natprosečno nizak vodostaj Dunava, koji po mom iskustvu nije pogodan za pecanje »bikova« po marinama i zalivima spojenim sa njim, jer oni tu uleze tek kada ih »potera« visoka i brza reka. Zato sam čak u više navrata pomislio da možda 2026. lova tolstolobika na terenima na širem području Kovina uopšte neće ni biti, jer visoku vodu nismo imali odavno, a u naredna dva meseca je svakako ne treba očekivati.

IPAK, NISAM HTEO NI DA TEK tako odustanem od potencijalno vrlo zanimljivog pecanja, pa sam se sa ocem dogovorio da odemo do popularnog Rudnika nedaleko od Gaja (tačnije kod banatskog sela Malo Bavanište). To je sa Dunavom preko Gajačkog kanala spojena stajaćica, koja je ime, naravno, dobila po tome što se tu kopa ugalj iz vode, u kojoj ima razne ribe – šarana, babuške, bele, smuđa, štuke, smuđa kamenjara, bandara a i tolstolobika.
Već sledećeg jutra oko 6 sati smo na daljinu od 20 do 30 m od obale zabacili po tri štapa i uz neizostavnu jutarnju kafu se zavalili u stolice, čekajući na prvi trzaj. Tolstolobika pecamo na stare šaranske parabolike, dužine 3,3 m i težine bacanja do 160 g. Iako tolstolobik može težiti i preko 40 kg i uz to je veoma jak, realno se na »tehnoplankton tablete« retko hvataju ribe dvocifrene kilaže, a uz to ne beže u neki krš (za razliku od soma ili šarana). Stoga su tako jaki štapovi neophodni pre svega zbog težine sistema na koji se peca, a to je zapravo »obrnuta usidrena balerina« – sa klizećim olovom koje je postavljeno bliže štapu nego plovak, ispod kog je nosač »tablete«, sa kog vise i jedna ili dve udice.
KAO PRIMAMU I MAMAC KORISTIMO »tablete« sopstvene (Borza Fishing) proizvodnje i težine 60 g, zbog čega su nam »balerine« nosivosti 80 g. Ovog puta poneli smo i na sisteme namontirali »tablete« u sve tri arome koje pravimo – vanila, cimet i beli luk, kako bismo utvrdili da li je ribi neki miris posebno privlačan, što može ali i ne mora biti slučaj – nekad sve arome daju sličan rezultat, ali nekada i samo jedna bude lovna.
Kao i obično, zabacio sam svoje sisteme na tri različite dubine na kojima po pravilu dobijam »bikove«, ne bih li što brže ustanovio u kom se sloju vode riba kreće i hrani. Jednu tabletu sam postavio 60 cm ispod površine, drugu na 1,5 m i treću na 2,5 m.
KAD SAM TO OBAVIO, misli su mi odlutale i nisam ni pratio šta se dešava sa plovcima sve dok me nisu trgli očev skok sa stolice i povik: »Nema mi plovka!«. Naravno, on je odmah zgrabio štap i najpre uradio ono što je pri pecanju na ovaj sistem neophodno da bi kontra bila efikasna – okrenuo je ručicu čekrka nekoliko puta kako bi se olovo podiglo sa dna, jer tek tada naglo povlačenje vrha štapa od ribe ka nama rezultira zabadanjem udice na pravo mesto. To se desilo i ovog puta i počela je borba.
Tolstolobik je vrlo jak i kada je na štapu vuče silovito, uz to najčešće u stranu, što je bio slučaj i ovog puta, a osim što to dosta otežava zamaranje, veoma često se stvar zakomplikuje zato što riba pokupi još neki sistem. Ovoga puta se to srećom nije desilo, ali smo se s obzirom na to kako se ta jedinka otimala iznenadili kada se u meredovu našao »bikčić« od tek nekih 1,5 kg, jer smo očekivali znatno krupniji komad.
»Udario je na beli luk.«, rekao je otac i stavio novu tabletu... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 667-)









