Staro pravilo da je ponašanje ribe teško u potpunosti predvideti čak i na terenu koji odlično poznajemo, zbog čega je za dobar ulov potrebno pravilno se pripremiti, ali i biti spreman na eksperimentisanje i kontinuirani rad od prvog do poslednjeg zabačaja, potvrdilo se i početkom leta na popularnom ribolovnom odredištu na Savi
Nakon prinudne dvomesečne pauze, konačno sam početkom druge polovine juna ugrabio malo vremena za izlazak na vodu. Dva dana pre toga, moj drugar Dejan bio je na Savi kod Sremskog sela Martinci, nedaleko od Sremske Mitrovice, a nakon što sam čuo kako je prošao i video fotografije, vrlo lako sam odlučio gde ću provesti taj slobodni dan.

KAKO BIH UJUTRU ŠTO PRE KRENUO na odredište, na kom sam očekivao gužvu, uobičajenu kada se čuje da tu riba dobro radi, a i kako bih čim stignem mogao početi da pecam, kompletan pribor i opremu sam spremio uveče. Od kuće sam pošao već u 3,30 č, ali sam se po dolasku na martinačku plažu iznenadio videvši da osim mene nema bukvalno nikoga!
To mi je znatno olakšalo posao jer sam mogao da stanem baš na mesto sa kog je moj prijatelj pecao. Tu sam odmah pripremio pribor, a primamu je trebalo samo da stavim nadohvat ruke jer sam je radi uštede vremena zamešao, nakvasio i prosejao još prethodne večeri. Osnova je bila brašnasta hrana Champion Feed Senzarome Cheese – smesa svetle boje, krupne granulacije, sa mnogo crvenih hlebnih mrvica i crvenog drobljenog peleta, te sa slatkastom aromom sira.
POŠTO JE SAVA TU PRILIČNO BRZA i uz to bistra, na 2 kg hrane dodao sam 1,5 kg teške crne zemlje da bih istovremeno otežao primamu i učinio je tamnijom, te tako napravio hranilište baš tamo gde želim i ujedno učinio da se riba na njemu oseća sigurno, jer na tamnom dnu ista takva prihrana ne deluje kontrastno i na njoj riba gledana odozgo vizuelno ne upada grabljivicama u oči, pa se tu duže zadržava i spokojno hrani. Nakon što sam sve razmestio, pristupio sam formiranju sistema na štapu Preston Ascension, dužine 4 m i težine bacanja 120 g, na koji sam stavio vrh nosivosti 112 g (4 oz) i mašinicu Preston Extremity 620, na čijoj je špulni pletenica prečnika 0,12 mm. A pošto mi je osnovna struna gotovo potpuno netegljiva, radi amortizovanja udara ribe tokom borbe na kraj »konca« sam vezao parče fider gume, za koje sam onda fiksirao 80 cm dug predvez od najlona debljine 0,12 mm, sa novom Takara udicom veličine 14.
KAKO MI JE DRUGAR REKAO DA JE tu pecao na 39 m od obale, a vodostaj se nije promenio, nisam gubio vreme na traženje neke druge daljine već sam »zaklipovao« strunu tako da i ja zabacujem praktično na isto mesto na kom se riba par dana ranije javljala.
Dejan mi je napomenuo da mu je kavezne hranilice od 80 g voda kotrljala, pa sam odmah uzeo AS hranilicu sa otežanjem od 100 g i »kramponima«, koja je stajala na dnu bez problema, tako da sam unapred znao da ću moći da napravim hranilište na malom prostoru, što je u fideru uvek od presudnog značaja za uspeh jer grupiše ribu tu gde su nam hranilica i namamčena udica.
Za dodavanje u primamu sam spremio mrtve crve (udavljene u vodi) i kukuruz šećerac, a imao sam uz to i žive bele i šarene crviće, koje sam koristio za mamac i pomalo dodavao u hranilicu.
NA PRVI TRZAJ ČEKAO SAM MANJE OD POLA minuta posle prvog zabačaja, a ubrzo nakon tog lepog udarca i pravovremene kontre u mom meredovu se našla prva plotica. Drugi zabačaj je doneo još jednu, što je bio siguran znak... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 666-)









