Ve­ći­na ri­bo­lo­va­ca ko­ji od 1. ju­na do sre­di­ne je­se­ni op­se­da­ju Ta­miš opre­de­lju­je se za ci­lja­ni lov ša­ra­na. Ta ri­ba ne ra­di sva­ke go­di­ne isto, a do­sad je ove se­zo­ne bi­la vr­lo sla­bo ak­tiv­na, pa mno­ge ša­ran­dži­je da­ni­ma uza­lud­no če­ka­ju na uda­rac. S dru­ge stra­ne, fi­de­ra­ši ko­ji uz­gred­no lo­ve ša­ra­na ima­ju do­bre šan­se da uhva­te bar po­ne­ki lep ko­mad u sko­ro sva­kom iz­la­sku

Iako sam se to­kom vi­še­de­ce­nij­ske ri­bo­lo­vač­ke ka­ri­je­re u jed­nom pe­ri­o­du ma­lo ozbilj­ni­je po­sve­tio ša­ran­skom ri­bo­lo­vu, ni­sam se du­že za­dr­žao u tim vo­da­ma. Pro­sto, ta­kav pri­stup ni­je od­go­va­rao mo­joj or­ga­ni­za­ci­ji vre­me­na. Na­i­me, pre od­la­ska u pen­zi­ju, po pra­vi­lu sam imao sa­mo po je­dan slo­bo­dan dan ne­delj­no, te ni­je bi­lo pri­li­ke da ra­dim ono što je neo­p­hod­no, da pri­pre­mam (či­taj – hra­nim) me­sto za pe­ca­nje ša­ra­na. Isti­na, u jed­nom kra­ćem pe­ri­o­du, pre ne­ko­li­ko go­di­na (ka­da sam već uve­li­ko is­klju­či­vo lo­vio fi­der teh­ni­kom), za­hva­lju­ju­ći is­ku­stvu mog pri­ja­te­lja, vr­snog ri­bo­lov­ca Alek­san­dra Je­lu­ši­ća, i nje­go­vom po­zna­va­nju pra­vih te­re­na, tj. po­zi­ci­ja na ko­ji­ma ša­ran ina­če obi­ta­va te ga ne mo­ra­mo pri­vla­či­ti du­go­traj­nim sva­ko­dnev­nim hra­nje­njem, imao sam vi­še uspe­šnih iz­la­za­ka na Du­nav i le­pe ulo­ve ša­ra­na na fi­der, o če­mu sam i pi­sao u Ri­bo­lo­vu, ali ta­kvo pe­ca­nje je ipak bi­lo ogra­ni­če­no sa­mo na je­dan kon­kret­ni te­ren na toj re­ci niz­vod­no od Be­o­gra­da.

S DRU­GE STRA­NE, VEĆ NE­KO­LI­KO GO­DI­NA to­kom le­ta oba­ve­zno po­se­ću­jem svog pri­ja­te­lja Cvet­ka dok kam­pu­je na Ta­mi­šu kod Sa­ku­la. Tu sam ra­ni­je uglav­nom lak­šim fi­der kom­ple­ti­ma lo­vio one ci­pri­nid­ne vr­ste (be­lu ri­bu i ba­bu­šku) ko­je bi bi­le ak­tiv­ne. Me­đu­tim, po­sled­nje dve se­zo­ne, kao da se ne­što de­ša­va na tim te­re­ni­ma na ovoj pre­le­poj re­ci. Na­i­me, vo­do­staj je le­ti kon­stant­no ve­o­ma ni­zak a pro­tok vo­de slab i ri­bu je sve te­že ulo­vi­ti. Ipak, još uvek se ne­ka­ko sna­la­zim, te kom­bi­na­ci­jom pe­ca­nja na ži­ve mam­ce, si­ste­mi­ma sa ka­ve­znim hra­ni­li­ca­ma pu­nje­nim pra­ška­stom hra­nom, i na vaf­te­re na tr­nu, uz upo­tre­bu me­tod hra­ni­li­ca, uglav­nom ostva­ru­jem sa­svim so­lid­ne re­zul­ta­te u ovom pe­ri­o­du (o če­mu sam ta­ko­đe pi­sao, ka­ko ovog le­ta, ta­ko i pret­hod­nih).

A ZA TE MO­JE IZ­LA­SKE NA OVAJ te­ren ka­rak­te­ri­stič­no je i to da go­to­vo uvek, uz lep ulov ra­zno­vr­sne be­le ri­be i ba­bu­ške, »kao bo­nus« do­bi­jem po­ne­kog ša­ra­na. Za ta­kvo pe­ca­nje tak­ti­ka mi je uvek ista. Za ša­ra­na iz­dvo­jim ne­ki od svo­jih ja­čih fi­der kom­ple­ta (štap t.b. bar 150 g, sa ma­ši­ni­com ko­ja ima »br­zu« koč­ni­cu). Pre za­ba­ča­ja tog šta­pa iz­ba­cim ne­ko­li­ko ve­li­kih hra­ni­li­ca za po­čet­no hra­nje­nje sa ra­zno­vr­snim par­ti­kli­ma (me­ša­vi­nom ku­va­nog zr­ne­vlja i pe­le­ta za pri­hra­nji­va­nje), a po­vre­me­no (na­rav­no, ne ta­ko če­sto kao sa šta­po­vi­ma ko­ji­ma za to vre­me pe­cam be­lu ri­bu) po­no­vo za­ba­cu­jem »u istu tač­ku« još po­ne­ku hra­ni­li­cu pu­nje­nu ne­kom od ša­ran­skih pri­ma­ma i par­ti­kli­ma.

Mo­ja omi­lje­na pri­ma­ma za če­ka­nje ša­ra­na je kom­bi­na­ci­ja bra­šna­ste hra­ne Se­rie Wal­ter Big Carp i TTX-a (ter­mič­ki ob­ra­đe­nog, mle­ve­nog i pre­so­va­nog ku­ku­ru­za, u »fle­ki­ca­ma«). Is­ku­sni ri­bo­lov­ci zna­ju, ali zbog osta­lih na­po­mi­njem da se TTX sa dru­gom pri­ma­mom ne me­ša suv već se pret­hod­no na­li­je vo­dom i tek na­kon što je upi­je, ali dok je još u ka­ša­stom sta­nju, do­da­je­mo ga u pra­ška­stu hra­nu. Na­rav­no, u hra­ni­li­cu, pri­li­kom pu­nje­nja, oba­ve­zno ide i »spod-miks«.

IAKO JE PRO­TOK TA­MI­ŠA SLAB I do­volj­ne su i hra­ni­li­ce te­ži­ne 40 g, za pe­ca­nje ša­ra­na oba­ve­zno ko­ri­stim znat­no te­že, obič­no od 100 g, zbog efek­ta tzv. sa­mo­u­ba­da­nja – tj. za­to da bi se udi­ca, ka­da ša­ran po­ne­se ma­mac, i pre ne­go što po­dig­ne­mo štap sa dr­ža­ča, od te­ži­ne ute­ga sa­ma za­bi­la u nep­ce od­no­sno usnu. A po­što me fi­de­ra­ški duh ne na­pu­šta sa­svim ni u ovom slu­ča­ju, pri iz­bo­ru udi­ce i mam­ca pra­vim iz­ve­stan kom­pro­mis, naj­če­šće ko­ri­ste­ći udi­cu VMC 7009 ve­li­či­ne 10 sa jed­nim ili dva zr­na Cukk ku­ku­ru­za. Na taj ma­mac ume­ju da uda­re i kru­pan prot­fiš i ne­ka ba­bu­ška nat­pro­seč­ne te­ži­ne, a do kra­ja da­na go­to­vo uvek i bar ne­ki lep ta­mi­ški ša­ran.

Taj fi­der štap, sa opu­šte­nom koč­ni­com, po­sta­vljam ma­lo sa stra­ne, na dr­žač sa jed­nim od elek­tron­skih sig­na­li­za­to­ra tr­za­ja ko­ji su mi pre­o­sta­li iz »ša­ran­džij­skog pe­ri­o­da«, a još uvek ra­de, i osta­vim ga u vo­di i ka­da zbog vru­ći­ne oko po­dne­va po­va­dim ša­ran­ske šta­po­ve i pre­me­stim se sa me­sta kraj sa­me vo­de ko­ju de­se­ti­nu me­ta­ra da­lje, u hla­do­vi­nu Cvet­ko­vog kam­pa.

OVA SE­ZO­NA JE, INA­ČE, PRI­ČA za se­be. Iako se već me­se­ci­ma na Ta­mi­šu u re­jo­nu Sa­ku­la go­to­vo ne mo­že na­ći slo­bod­no me­sto jer su sve po­zi­ci­je odav­no za­u­ze­le ša­ran­dži­je, od ko­jih ve­ći­na tu ne­de­lja­ma kam­pu­je, ulo­vi ša­ra­na su ve­o­ma ret­ki. Isti­na, to ma­lo ri­ba što se uhva­ti znat­no je ve­će od pro­se­ka iz ra­ni­jih go­di­na. Sa­da su, na­i­me, to već ko­ma­di za­vid­ne te­ži­ne (7, 9 pa i 10 kg), sa ka­kvi­ma ni­je la­ko iza­ći na kraj, pa su i ki­da­nja vr­lo če­sta. To se de­ša­va iz dva glav­na raz­lo­ga: 1. Ta­miš je re­la­tiv­no ma­la re­ka, pa sna­žne ri­be i krat­kim be­gom la­ko pro­na­đu spas u pod­vod­nom gra­nju, kog ima mno­go; 2. po­što su udar­ci ša­ra­na ret­ki, mno­gi ri­bo­lov­ci ko­ji če­ka­ju tu ri­bu vre­me pre­kra­ću­ju dru­že­nji­ma, po­se­ći­va­njem su­sed­nih kam­po­va ili pro­sto od­mo­rom. I za­to, dok su u me­tod ri­bo­lo­vu na ko­mer­ci­jal­nim re­vi­ri­ma ru­ke mak­si­mal­no kon­cen­tri­sa­nih ša­ran­dži­ja sko­ro sve vre­me na dr­ška­ma nji­ho­vih šta­po­va, ta­ko da su sprem­ni da re­a­gu­ju u se­kun­di, ov­de sig­na­li­za­to­ri ume­ju da od­svi­ra­ju či­ta­vu me­lo­di­ju dok ri­bo­lo­vac pri­tr­či za­ba­če­nom šta­pu da bi uda­rio kon­tru.

IMA­JU­ĆI SVE TO U VI­DU, JA SAM svoj ša­ran­ski ri­bo­lov ove se­zo­ne do­ne­kle mo­di­fi­ko­vao. Pre sve­ga ta­ko što zbog... (-Ceo tekst mo­že­te pro­či­ta­ti u li­stu Ri­bo­lov br. 668-)