Lov jedinog isključivog grabljivca iz porodice ciprinida neupućenima deluje kao vrlo jednostavna aktivnost, koja se svodi na daleko zabacivanje varalice i brzo okretanje ručice čekrka. Ali oni koji se ozbiljnije posvete nadmudrivanju sa bucovom brzo shvate koliko veliku razliku u uspešnosti mogu doneti i neke mnogima neprimetne nijanse
Mnogi ribolovci sa ravničarskih voda varaličarenjem počnu da se bave loveći bucova. To je razumljivo jer je relativno jednostavno locirati gde se on hrani, pošto to često radi na površini, praveći dosta buke. Uz to, udara na vrlo različite varalice i kada je sitan lovi u velikim jatima, pa nije retkost da se za kratko vreme uhvati više jedinki, što je dovoljno da početnik »zagrize« i ostane u svetu varaličarenja.
ONI KOJI NE UPOZNAJU OVU ribu dobro mogu zauvek ostati pri uverenju da se kompletno znanje koje je potrebno imati da bi se lovio bucov svodi na »baci bilo šta dovoljno daleko i motaj vrlo brzo«. To je, međutim, tek delimično tačno, odnosno češće donosi samo manje primerke. Ako ne želimo da krupne bucove hvatamo samo slučajno, potreban je mnogo nijansiraniji pristup.
Period od početka proleća do kraja jeseni možemo na osnovu toga koja je prezentacija najefikasnija podeliti na tri razdoblja, od kojih svako ima udarne varalice, a i najprimereniji pribor.
PROLEĆE JE PRAVO VREME ZA lov bucova ultralajt pristupom, tj. na male varalice, što podrazumeva upotrebu štapova male težine bacanja i tankih struna. Kako je početkom proleća voda veoma daleko od visokih temperatura, koliko god da se brzo zagreva, bucov, koji je zimu pretežno proveo pri dnu, lagano se diže ka gornjim slojevima vode, prateći svoju glavnu prirodnu hranu – sitnu ribu. Pojuriće stoga najpre male varalice, vođene u srednjem sloju i umerenom brzinom, ali obavezno uz povremene promene ritma. Nakon zabačaja treba malo sačekati, pa posle nekoliko okreta ručice čekrka ujednačenom brzinom malo promeniti ritam pokretanjem vrha štapa (njegovim povlačenjem ka sebi ili kratkim podizanjem) – često baš ta promena donese napad, tj. udarac, naročito u momentu vraćanja štapa u početni položaj, što može rezultirati promašajem odnosno spadanjem ribe ako nam struna nije sve vreme zategnuta, o čemu treba voditi računa.
Male kašikaste varalice su moj favorit za taj deo sezone jer se s njima možemo prilagoditi raznim uslovima. Mogu se voditi na više načina i u različitim slojevima vode, uz promene brzine, pauze u privlačenju, trzaje itd., na šta reaguju često nepredvidljivim vrludanjem, koje dokazano provocira i krupne i oprezne bucove. Uz ovo moram da dodam da nekada i leptiraste varalice mogu dati lepe ulove ove ribe, ali ja ih izbegavam u širokom luku jer je njihova ujednačena vibracija bucovima obično dosadna bar koliko i meni. S druge strane, male metalne i silikonske glavinjare, sitni vobleri, »spintejlovi« (tj. džig-spineri, kao što je Spro Asp) i mali pilkeri takođe mogu biti vrlo lovni u ovom delu sezone, s tim što za svaku od varalica treba tražiti najproduktivniji način vođenja, tj. najizazovniju »animaciju« štapom u konkretnim uslovima, što podrazumeva uporno eksperimentisanje, budući da nam »dosadno« (tj. jednolično) povlačenje može velikog bucova doneti ekstremno retko.
Kako nam je cilj krupna riba, a lovimo je na male varalice, što podrazumeva osetljiv pribor, sve što je između štapa i bucova mora biti maksimalno pouzdano i jako u odnosu na veličinu, tako da na kopči, struni, predvezu, alkicama i udicama ne smemo štedeti.
Izbor štapa za ovakvo pecanje je subjektivna stvar. Meni odgovara varaličarac dužine od oko 2 do 2,3 m (zavisno od terena) i težine bacanja od oko 1 do 10 g, a uz to osetljiv ali istovremeno dovoljno žilav (tj. jake »kičme) da se i velikoj ribi može dati dobra kontra, te sa dovoljno snage u blanku da je moguće iskontrolisati je i zamoriti (pri čemu nam na ruku ide to što zakačeni bucov ne nastoji da se zavuče u prepreke). Sve te karakteristike ima moj favorit za takvo pecanje – Jackson Ocean Gate Mebaru, dužine 228 cm i gore navedene t.b. – veoma lagan i brz štap sa tzv. miksovanim vrhom (čiji je gornji deo od punog karbona), dovoljno mekan da omogućava razne suptilne prezentacije, a tako oštar da sigurno ubada i veće bucove.
LETO JE MNOGIM BUCOVDŽIJAMA najdraži period za lov omiljene ribe, a pogotovo njegov prvi deo, tokom kog se bucov većinom hrani ispod same površine ili na njoj.
Varalica broj 1 za mene u tom periodu su mali morski džigovi, tj. pilkeri, koji se mogu izuzetno daleko bacati jer su velike težine u odnosu na veličinu i uz to su aerodinamičnih oblika. Takva varalica i u težini od samo 5 g leti kao metak i sa priborom koji nije prejak može se plasirati na velike daljine i atraktivno voditi, a odličan je izbor za pecanje pod površinom, s tim što je uz nešto brže povlačenje i česte kratke »tvič« trzaje iz zgloba šake u kojoj držimo štap možemo podići toliko i da povremeno zapara površinu. Pilkeri se mogu koristiti i u... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 642-)