U situaciji u kojoj i na najvećim ravničarskim rekama većina vrsta loše radi, isprva je delovala iznenađujuće informacija da se na plitkoj reci sporog toka, kakva je Begej, ciprinidi odlično love na fider. Ispostavilo se, međutim, da je to potpuno tačno i naš saradnik je uživao u dinamičnom pecanju, uprkos tome što mu uslovi, ukupno uzev, uopšte nisu išli na ruku
Nakon što mi je drugar Radovan javio da je na Begeju blizu Zrenjanina početkom druge polovine juna veoma lepo pecao deverike i babuške, moj prijatelj Damir i ja lako smo se dogovorili da se u subotu, prvog dana leta, zaputimo na taj teren. Rešili smo da krenemo vrlo rano da bismo imali i šansu da nađemo mesta na potesu koji je tih dana privlačio dosta ribolovaca i dovoljno vremena za pecanje pre nego što sunce počne da prži.

OKO PRAVLJENJA TAKTIKE I IZBORA primame nije bilo mnogo nedoumica zahvaljujući Radovanovim preciznim informacijama ali i činjenici da sam prošle godine bio na istom mestu i lepo prošao, pa sam imao ideju šta bi trebalo raditi.
Primamu sam rešio da napravim od mešavine jednakih delova (po 1 kg) dveju Champion Feed hrana različitih karakteristika – Speedo je teška smesa, srednje granulacije i odlična za privlačenje krupne ribe, dok je Brasem po granulaciji slična, ali je izrazito slatkastog mirisa i ukusa, koji posebno voli deverika, ali i mnogim drugim ciprinidima odgovara. Na to sam isplanirao da dodam 500 g TTX-a (presovanjem dehidriranog kukuruza), koji se dobro natopi vodom pre mešanja s ostalim sastojcima, pa celoj hrani daje potrebnu količinu vlage (postupak pripreme TTX-a detaljno smo objasnili u prethodnom broju Ribolova). Uz to je Damir spremio »spod-miks« od mešavine šećerca i konoplje, koji je zasladio dodatkom melase i dva čepa tečnog aditva Sensas Aromix Brasem, a da nam nešto od udarnih mamaca ne bi zafalilo, poneli smo žive mesne crve u raznim bojama, mrtve bele i crvene crviće, kastere (čaure) i crvene gliste. Budući da smo znali da se cverglan aktivirao, što je i potpuno normalno s obzirom na velike vrućine i visoku temperaturu vode, unapred je bilo jasno da mesne mamce u primamu treba da dodajemo vrlo dozirano kako ne bismo navukli jata te sitne bodljikave napasti na hranilišta.
IZ BEOGRADA SMO KRENULI U 3 Č i na vodu stigli tačno u svitanje – u 4,10 č. Dok smo još vadili stvari iz kola, počeli su da pristižu i drugi ribolovci, pa smo konstatovali da smo bili u pravu što smo ustali u 2 i došli tako rano, budući da samo pola sata kasnije mesto koje smo zauzeli možda ne bi bilo slobodno.
Nakon što smo namestili opremu, obojica krajičkom oka motreći na vodu ne bismo li uočili izbacivanje ribe i druge znake njenog prisustva, dao sam se na pravljenje hrane. Posle sjedinjavanja svih komponenti, ostavili smo mešavinu da se »odmori«, tj. da se vlaga iz TTX-a ravnomerno rasporedi, a onda je usledilo obavezno prosejavanje i taj deo posla je bio gotov.
Damir je poneo Deeper sonar, koji se može koristiti i sa čamca i sa obale – u ovom drugom slučaju se sonda vezuje za kraj strune i štapom baca u vodu, a na ekranu mobilnog telefona prikazuje se situacija ispod nje, tj. vidimo dubinu, temperaturu vode, reljef dna (prepreke, prelaze...), ribu itd. Na osnovu onoga što je video, Damir je odlučio da peca na ivici glavnog toka, na daljini od 15 m, gde je dubina bila 3,7 m, a ja sam rešio da lovim isto kao prošle godine u ovo vreme, na daljini od 25 m, gde je dubina bila 3 m.
VEĆ NAKON PRVIH NEKOLIKO ZABAČAJA bilo je jasno da i Damir treba da peca na mojoj daljini, jer sam za razliku od njega konstantno imao udarce i ulove, istina sitne ribe... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 640-)