Posle dugog perioda u kom riba na Dunavu kod Kovina nije bila naročito aktivna, u drugoj polovini avgusta, kada su dani počeli da se skraćuju a voda da se polako hladi, konačno su ljubitelji lova bele i babuške dočekali svojih pet minuta

Na samom kraju avgusta još uvek sam bio na godišnjem odmoru, a moj sin Vuk na raspustu, pa smo odlučili da jedan od poslednjih takvih dana iskoristimo za zajednički odlazak u ribolov. Rešili smo da ustanemo već u 3,30 č ujutru kako bismo bez žurbe popakovali pribor i opremu u automobil, otišli do pekare po burek i stigli na vodu nešto pre 5 č, te tako imali dovoljno vremena da još pre nego što počne da se razdanjuje sve raspremimo, zabacimo i natenane doručkujemo.
Planiranu satnicu smo ispoštovali i još po mraku zabacili sva četiri štapa. Ja sam koristio Formax Shadow Feedere od 3,6 m (težine bacanja 70 g) i 3 m (t.b. 55 g), sa Formax mašinicama Blaze i Avatar veličine 3000, na čijim špulnama je bio osnovni najlon prečnika 0,22 mm. Vuk je rešio da ide na krupniju ribu, pa je poneo Formax Rivercraft Strong Feeder od 3,6 m, t.b. 140 g, sa mašinicom Formax V1 4500 i najlonom debljine 0,25 mm, te štap Cormoran Specilend od 3,9 m, t.b. 120 g, sa čekrkom Formax Legacy 4000 i najlonom od 0,22 mm.
Za primamu ćemo obojica koristiti Borza Fishing Feeder hranu moje proizvodnje sa aromom vanile, koja mi se u najtoplijem delu godine dosta dobro pokazala i sama, a još bolje sa dodatkom kukuruza šećerca. Vuk za početak na dlaku ispod udice na jednom štapu kači Meleg Baits Baka bojli od 14 mm, dok su mu na drugom mamac dva zrna Cukk kukuruza sa ukusom meda, i odmah kaže da u prvo vreme ne planira da dohranjuje mesto čestim zabačajima već da će duže čekati između njih, ne bi li eventualno prevario nekog šarana u cik zore.
Ja ću najpre na miru popiti kafu skuvanu na licu mesta, pa se onda posvetiti ispitivanju terena.
NA OVOM DELU DUNAVA, uz levu obalu nedaleko od Kovina, dno je šljunkovito, a leti se tu pecaju razna bela riba, babuška i šaran, pa odlučujem da počnem sa različitim fider sistemima – klasičnim sa kaveznom hranilicom na jednom štapu i metod montažom na drugom.
Metod sistem, sa desetak centimetara dugim predvezom i udicom sa trnom na koji sam stavio pop-ap Filex Karamela promera 8 mm, zabacio sam dužim štapom na tridesetak metara od obale. Na kraći sam za početak namontirao kaveznu hranilicu od 40 g, a na udičicu veličine 18, na kraju 70 cm dugog predveza, natakao sam po jednog živog belog mesnog crvića i kaster (učaurenog crva), pa zabacio na 25 m.
Naravno, pre toga sam sistemom na kom je bila samo hranilica »prepipao« teren ispred sebe i uverio se da na dnu postoji lepa čistina dalje od obale, na kojoj sam rešio da pecam. Kako je bilo evidentno da je dno blizu obale prekriveno travom, bilo je izvesno da će biti problema sa vađenjem upecanih riba, a možda čak i samog sistema (bez ulova), ali nismo prvi put pecali u takvim uslovima, pa smo računali na to da ćemo uspeti da se izborimo sa tim.
INAČE JE VODA ISPRED NAS UPRKOS niskom nivou Dunava bila dosta duboka – odsek je bio na samo 2 m od obale i tu je dubina iznosila oko 3 m, a brzo se potvrdilo da je trava blizu obale gusta i dosta jaka. U njoj sam izgubio prvu ribu koja se javila – nosaru koja je uzela crva i čauru, a malo potom desilo se to i sa drugom – deveričicom veličine šake, koja je došla na isti mamac.
Dok sam posle spadanja druge ribe pokušavao da otkačim udicu iz te trave, vrh mog »metod« štapa se silovito zatresao. Brzo sam ga se dohvatio i dao kontru, nakon čega sam odmah osetio dosta jak otpor ribe. Ne želeći da mi se i sa njom desi isto što i sa prve dve... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 671-)









