Iako u mnogo čemu superiorna u odnosu na klasično dubinsko pecanje, fider tehnika nije svemoguća. To se pokazalo i ovog puta na Gružanskom jezeru, kada je naš saradnik rešenje za česte gubitke krupnih babuški zbog ulaska u gustu travu, našao u zameni modernih hranilica klasičnim i odavno (nepravedno) zapostavljenim

Odlučan u nameri da pronađem krupniju babušku nego što je ona kakva se krajem marta i prvih dana aprila javljala na Markovačkom jezeru, sa prijateljem i kolegom Nikolom Ivkovom zaputio sam se na Gružansko jezero. Ono je poznato po krupnim babuškama, koje se u pojedinim delovima sezone mogu veoma lepo loviti, zbog čega na Šumadijsko more dolaze brojni ribolovci iz udaljenih krajeva zemlje.
INFORMACIJE KOJE SMO PRE POLASKA prikupili ukazivale su da je voda viša nego što je bila s kraja prošle godine i s početka ove, te da je potopila priobalnu travu, što bi moglo zakomplikovati pecanje. Odmah po dolasku na odabrani teren uverili smo se da je sve što smo čuli istina i da će pecanje biti izuzetno složeno, i to ne samo zbog podvodne vegetacije već i zato što je voda bila mutna a obala u velikom blatu. No kad smo se već tu našli, nije bilo druge do da pokušamo da i u takvim za nas vrlo nepovoljnim uslovima prođemo što bolje.
DOKLE GOD JE POGLED SEZAO, videli smo travu u plićaku levo i desno od naše pozicije, a isto je bilo i ispred nas, do daljine od oko 40 m. Ipak, sondiranjem dna smo utvrdili da je situacija bolja na udaljenosti od 54 m, gde je dubina bila oko 120 cm, pa smo odlučili da tu pecamo, nadajući se ulovu bez obzira na sve što nam nije išlo na ruku, jer se duž celog priobalja videlo da je riba aktivna.
Mešavini Gica Mix prihrana Limun Oranž i Royal Babuška dodali smo tečni aditiv Med Betalin, kuvanu konoplju i prezlu u boji, a onda smo obojica po jednim fiderom startnim prihranjivanjem formirali hranilište na kom ćemo pecati tim štapom, dok smo drugim lovili bez početnog hranjenja.
POKAZALO SE KASNIJE DA TAKAV KOMBINOVANI pristup nije bio potreban, jer na hranilištima napravljenim početnim hranjenjem nismo imali ništa više niti manje ulova nego na onima formiranim plasiranjem primame čestim zabačajima sistema sa hranilicom. Babuška je još bila letargična, tj. nije bila pri naročitom apetitu.
Nekih pola sata od početka pecanja, za kratko vreme promašili smo nekoliko silovitih udaraca, verovatno zato što su babuške uzimale glistu za sam kraj. Srećom to nije potrajalo dugo i ubrzo smo upecali prve ribe, i to lepe, prosečne težine oko 700 g. Od mamaca su najviše ulova dali mesni crvi, a pogotovo kombinacija crvene gliste i jednog crva (koja je bila ribi privlačnija), ali je Nikola nekoliko babuški dobio... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 661-)









