Promenljivo vreme, dosta padavina i hlađenje vode učinili su da prolećna sezona na našim velikim rekama dobro okasni. Neke vrste još nisu počele da rade, a druge se javljaju retko i prosečna veličina jedinki koje se love često nije impresivna. Ipak, ima i nekih izuzetaka

Prolećna sezona pecanja šarana i babuške fider tehnikom na meni omiljenim terenima na Dunavu kod Golupca još nije u punom jeku, ali se riba ipak pokrenula iz zimske letargije i ponešto se može uhvatiti. Zato sam i iskoristio priliku da krajem marta izađem na vodu, tačnije na Dunav kod sela Usije, i pokušam da nešto ulovim.
ODMAH MORAM DA NAGLASIM da sam u tome delimično uspeo, budući da mi se šaran nije javio, ali sam zato lepo pecao babušku i uzgred dobio koju jedinku bele ribe. Istina, početak – u večernjim satima – nije obećavao: po mirnom vremenu, uz sitnog šljivara (nosaru, giborta), javila se tek poneka manja babuška. Ali pred zoru, kada je krenula košava, aktivirala se ona krupna.
Isprobao sam tokom ovog ribolova razne mamce na koje na ovom terenu inače pecam, ali sam ovog puta (kao i prethodnog) najviše uspeha imao na one žive (mesne), konkretno na crvenu glistu »zatvorenu« sa dva mesna crvića i na snop od 4-5 crva. Pecao sam na daljini od oko 60 m, gde je dubina bila 2,5 m, a ribolov je bio utoliko komotan što trave još nema, tako da nije bilo problema sa zapinjanjem sistema ili sa zavlačenjem upecane ribe u gustiš, iz kog bi je onda trebalo čupati sa povelikom količinom »salate«.(-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 660-)









