Smanjen broj zimovnika u kojima postoje dobre šanse za bogat ulov bele ribe uticao je na to da na najizglednijim mestima praktično neprekidno vladaju velike gužve, pa nije lako naći dobro mesto, a tako veliki pritisak čini da ni riba nije svakog dana jednako aktivna. Sa takvom situacijom i uz to sa nestabilnim vodostajem suočio se i naš izveštač, ali je oba puta lepo pecao

Tokom zime, mi ljubitelji lova bele ribe fider tehnikom na rekama možemo i veoma lepo pecati, ali na malo mesta srazmerno broju zainteresovanih ribolovaca, a uz to i ne u svim uslovima. Naime, lako se može desiti da nepovoljan vodostaj, boja vode, vetar ili neki drugi faktor na koji ne možemo uticati potpuno promene situaciju i učine da izgledan teren, koji daje dosta ribe, preko noći postane do zla boga težak i škrt.
JEDAN OD TIH POPULARNIH TERENA, ali ne uvek i jednako izdašnih, nalazi se na Zapadnoj Moravi kod Kruševca, tačnije kod sela Čitluk. Na njega sam se krajem prve dekade februara iz moje Topole zaputio sa dozom treme, jer tu pecaju mnogi majstori fider tehnike, pred kojima nisam želeo da se obrukam, a znao sam da je lako podbaciti, pogotovo kada se ima u vidu da se tih dana pretežno pecao skobalj, koji ume da bude izuzetno izbirljiv i zahtevan, pa ga uopšte nije lako loviti čak ni na mestima gde je grupisan u velikim jatima na srazmerno malom prostoru.
JEDNA STVAR MI JE U STARTU mnogo olakšala život, odnosno ribolov. Vladan Vučićević Jaza, moj kolega po štapu i prijatelj, održao je reč i obezbedio mi odličnu poziciju, tako da o tome nisam morao da brinem i da pokušavam da »cedim suvu drenovinu« na nekom lošem mestu.
Obala je na toj mikrolokaciji prilično uređena, pa je pecanje bilo dosta komotno, a Zapadna Morava je ovog puta bila malo većeg vodostaja nego što je uobičajeno za ovaj deo sezone, ali idealne boje za skobalja – minimalno zamućena.
ZAMEŠAO SAM DOKAZANO LOVNU kombinaciju od jednakih delova Gica Mix brašnastih prihrana Mr Barbel Skobalj i River Winter. Naravno, vodio sam računa o tome da bude onakva kakva skobalju odgovara – malo »suvlja«, to jest ne previše navlažena. U smesu sam nakon prosejavanja dodao Gica Mix pelete od 2,5 mm, sa aromom sira, a hlebne mrvice i mesne crviće koje sam udavio u vodi sam dodavao u hranilice po potrebi – »odokativno«.
Na predlog kolega zabacio sam na ivicu sporije vode i glavnog toka, što je u ovom slučaju bilo na oko 20 metara od obale sa koje sam pecao. Brzo sam utvrdio da je optimalna težina kavezne hranilice u konkretnoj situaciji 60 g, pa sam do kraja sa takvima pecao, koristeći 3,6 m dug štap Fil Fishing Galaxy, deklarisane težine bacanja 90 g, koji je po mojim kriterijuma kao izmišljen za Moravu.
NAKON NEKOLIKO ZABAČAJA USLEDIO je prvi udarac i ujedno prvi promašaj. To se ponovilo još nekoliko puta, sve dok predvez nisam sa 100 cm produžio na 130. Nakon toga sam počeo da povremeno dobijam skobalje, koji nisu bili krupni već teški od 300 do 450 g, a uz to su »pipavo« uzimali, tako da je i dalje bilo promašaja, pa sam menjao i isprobavao razne udice dok nisam došao do modela odgovarajućeg oblika i veličine (No. 16 i 18, i to od tanke žice), optimalnog za dva ili tri mesna crvića, u obe varijante obavezno u beloj i crvenoj boji.
BILO JE KIDANJA SISTEMA, što je u zimovnicima i uobičajeno... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 657-)









