U periodu pred mrest, smuđ se hrani i još je moguće uhvatiti i vrlo krupan komad. Ali ne na svakom mestu, bilo kakvom prezentacijom i ma kojom varalicom. A uz znanje su potrebni i upornost i jaka volja, odnosno spremnost da se više sati bude na hladnoći. No kad se kockice slože, dolazi nagrada u vidu jakih udaraca i lepih smuđeva

U ovom delu sezone, kada je temperatura vode na minimumu, sunce zubato a dan kratak, većina vrsta slatkovodnih riba mnogo je manje aktivna nego tokom proleća, leta i jeseni. Ni smuđ u tom pogledu nije izuzetak, mada ipak nastavlja da se hrani više od skoro svih drugih slatkovodnih grabljivica, pa ga je i sada moguće uspešno loviti.
Važno je, pritom, imati u vidu da on već krajem jeseni, sa naglim opadanjem temperature voda, počinje sa pripremama za mrest, koji se odigrava na prelazu zime u proleće. Stomaci ženki počinju da se pune ikrom, a mužjaci »spremaju« mleč, tako da za oba pola počinje period aktivnog hranjenja, čiji intenzitet polako opada kako se temperatura vode približava nuli. Sa hlađenjem vode usporava se metabolizam mnogih ribljih vrsta, uključujući smuđa, te su periodi njegove aktivnosti sve kraći. Može se reći da postaje letargičan i da se štedi, pa se koncentriše bilo u blizini jata bele ribe ili iza prepreka, gde čeka da mu vodena struja donese neki zalogaj. Ukoliko mora da napusti stanište u potrazi za hranom, obično to radi u kratkim cugovima, uz minimalnu potrošnju energije, ciljajući uglavnom najlakše dostupan plen. Zbog svega toga zimski ribolov smuđa nije jednostavan, jer treba pogoditi mesto, vreme, varalicu i prezentaciju, pritom pokazujući po hladnoći strpljenje odnosno otpornost na neprijatno vreme. U nastavku ću zato izneti neka svoja iskustva i zapažanja o varaličarenju »staklenookog« u ovo doba – verujem, naime, da bi nekima mogla dobro doći kao praktični vodič, a drugima za upoređivanje sa sopstvenim pristupom.
IZBOR TERENA JE MOŽDA i najvažniji. Za zimski period je tipično to da se bela riba grupiše u jata i povlači u sporiju i dublju vodu, a smuđ je često prati, pa ga neretko možemo pronaći u blizini takvih mesta. To su sprudovi, padine i prelazi ka dubljoj vodi, sa slabim i konstantnim protokom, kao i zidine i panjevi nadomak istih.
Mnoge reke i jezera se bistre u zimskom periodu, pa smuđ, koji je osetljiv na svetlo, preferira dublju vodu i prepreke koje nude zaklon od njega. Sitniji primerci, često u jatima, neretko ulaze u zalive i luke sa dubljom vodom, koje su standardni zimovnici za belu ribu, mada to nije strano ni krupnijim jedinkama.
Jedno od najizglednijih mesta za lov smuđa u zimskom periodu su brane, pogotovo one na velikim rekama, koje nude idealne uslove za prezimljavanje svim ribljim vrstama. Konstantan protok vode obezbeđuje dovoljno kiseonika i hrane, pa je često i koncentracija bele ribe na takvim mestima značajna. A s obzirom na to da pecanje u neposrednoj blizini brana uglavnom nije dozvoljeno, ne treba zanemariti prve izgledne pozicije van zabranjene zone, npr. sprudove, rečna ostrva, rupe i prepreke na dnu, jer krupniji primerci često ordiniraju baš na takvim mestima Stubovi rečnih mostova često nude dobar zaklon od jake matice, pa u slučaju da postoji dovoljno velika dubina, smuđa i tu možemo naći.
Na stajaćim vodama – jezerima i kanalima – najveće šanse za uspešan lov smuđa u zimskom periodu su lokacije sa dubokom vodom i prelazi ka plićoj. Takođe... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 656-)









