Teško da nešto više isfrustrira ribolovca od velikog broja trzaja koji se završavaju kontriranjem u prazno. Dešava se to povremeno pri pecanju svim tehnikama, pa i metod fiderom, i to iz nekoliko razloga, na koje vam ovog puta skrećemo pažnju
Mnogo je tema o kojima bi moglo da se piše u feljtonu o metod-fider ribolovu, a ja sam odlučio da ovog puta prihvatim predlog jednog ne previše mladog ali istovremeno ni previše iskusnog »metodaša«, koji mi je sugerisao da u jednom nastavku napišem nešto o njegovoj muci, koja najkraće rečeno glasi: imam mnogo udaraca, ali malo ulova i nije mi jasno gde grešim. I premda je problem bilo lako sažeti u jednu rečenicu, odgovor traži mnogo više prostora, pri čemu nije izvesno da će i to biti dovoljno. U svakom slučaju, probaću da ukažem na najčešće razloge što neke kolege brojne udarce u metod ribolovu ne uspevaju da pretvore u ulov, tj. imaju dosta promašaja.
- Suviše lagana hranilica je najčešći uzročnik slabe realizacije trzaja u metod fideru, naročito ako lovimo nešto krupnije ribe (poput šarana od 3 kg i težih), a pritom koristimo hranilice od 20-30 g, koje se neiskusnim ribolovcima mogu činiti sasvim dovoljnim za pecanje na maloj daljini i u plitkoj stajaćoj vodi. S hranilicama lakšim od 40 g ima smisla pecati samo ako se lovi sitnija riba, a za iole krupniju, tj. za šarane gorepomenute težine, najčešće će optimalne biti hranilice od 60-70 g.
- Premala ili prevelika udica je takođe čest krivac za brojne promašaje. Najčešće se u metodu koriste »desetke« i »dvanaestice«, ali treba pri ruci imati i udice No. 8 i 14, pa probati i s njima. Osim toga, postoje udice od žice različitih debljina i raznih oblika, o čemu takođe treba voditi računa, pogotovo zavisno od sezone i veličine ribe koja se javlja u konkretnoj situaciji (kad je riba pri slabijem apetitu, skoro uvek pomaže korišćenje manjih i finijih udica). Ne zaboravite i to da se udice vremenom tupe, pogotovo na terenima s kamenitim dnom ili školjkama, kao i u situaciji kada se hvata dosta ribe. Ako na neku udicu imamo dobru realizaciju, a onda zaređaju promašaji... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 637-)