• Tamiski protfis u prihvatnici
  • Stuka sa jezera Joca
  • Tamiski protfis
  • Mrtvi Karas kod sela Grebenac
  • Balticka stuka4
  • mala
  • Noc na jezeru Celije
  • Mala Petica
  • Štuka sa Joce2
  • Jezero Joca - A. Milanovic
  • Tamiš kod Opova, protfiš; aparat Canon 7D EOS, objektiv Canon 15–85, god. 2011.
  • Jezero Joca, štuka; aparat Canon 7D EOS, objektiv Canon 15–85, god. 2012.
  • Tamiš kod Opova, protfiš; aparat Canon 7D EOS, objektiv Canon 15–85, god. 2011.
  • Mrtvi Karaš kod sela Grebenac; aparat Fuji 95 (prosumer), 2008.
  • Baltička štuka, Vestervik (južna Švedska); aparat Canon 7D EOS, objektiv Canon 15–85, god. 2012.
  • Vojne bašte (Dunav prekoputa Zemuna); aparat Canon 7D EOS, objektiv Canon 15–85, god. 2012.
  • Noc na Jezeru Ćelije; aparat Canon 7D EOS, objektiv Canon 15–85, sa stativa, god. 2011.
  • Kubici na putu ka kanalu Petica (kod Kovilova); aparat Fuji 95 (prosumer), 2008.
  • Jezero Joca, štuka; aparat Canon 7D EOS, objektiv Canon 15–85, god. 2012.
  • Jezero Joca, Aleksandar Milanović; aparat Canon 7D EOS, objektiv Canon 15–85, polar-filter, god. 2011.

ribolov-novine-broj-675

Sadržaj broja 675

RI­BO­LOV BR. 675 U PRO­DA­JI JE OD PET­KA 24 OKTOBRA, A U NJE­MU IZ­ME­ĐU OSTA­LOG MO­ŽE­TE PRO­ČI­TA­TI:

GRA­BLJI­VI CI­PRI­NI­DI (Dva neo­bič­na va­ra­li­čar­ska ulo­va na Du­na­vu)

NE­PRED­VI­DLJI­VO UŽI­VA­NJE (Re­zi­me let­nje-je­se­nje se­zo­ne lo­va ci­pri­ni­da u do­njem to­ku Ve­li­ke Mo­ra­ve)

DA­LJI­NA, DU­BI­NA, BR­ZI­NA... (Šta sve mo­že uti­ca­ti na uspeh u lo­vu bu­co­va)

PO­SLE 5 DA­NA, 5 ŠA­RA­NA ZA 5 SA­TI (Na­sta­vak ne­ve­ro­vat­ne se­ri­je ulo­va ti­tel­skog ša­ran­dži­je)

SIR, BE­LI LUK I SNOP (Mi­ni-re­por­ta­ža sa Du­na­va kod No­vog Sa­da)

LO­PA­TA­RE PRE­ZI­RU FI­NO­ĆU (Ne­ve­ro­va­tan is­hod dva ok­to­bar­ska iz­la­ska na Du­nav kod Groc­ke)

PAR­ČE GLI­STE UZ TR­SKU (Sa pri­bli­ža­va­njem zi­me me­nja se pri­stup lo­vu ba­bu­ške na ka­na­li­ma)

JE­DAN ŠTAP – MNO­GO MO­GUĆ­NO­STI (Pro­ve­re­no na vo­di: Va­ra­li­ča­rac Last Cast Be­a­stie 862 MH)

RI­BO­LO­VAČ­KO LO­VAČ­KI PRA­ZNIK (33. sa­jam Fe­Ho­Va, Bu­dim­pe­šta, 11-14. fe­bru­ar 2027)

MA­LI ME­DE­NJA­CI ZA VE­LI­KE GR­GE­ČE (Ne­za­bo­rav­no va­ra­li­ča­re­nje kra­jem ok­to­bra na ka­na­lu usred Mal­mea)

ČE­STI UDAR­CI U PRO­PA­DA­NJU (Pr­vi ul­tra­lajt po­ku­ša­ji do­ne­li is­ku­snom smu­đa­ro­šu ve­li­ko uži­va­nje)

PE­CA­NJE ZA SE­ĆA­NJE (Ti­sa kod Arad­ca: Me­mo­ri­jal Bo­go­ljub Ba­to Jo­kić)

PO­VR­ŠIN­CI­MA PRO­TIV VE­TRA I TRA­VE (Za­ni­mljiv je­se­nji lov bran­ci­na na Jon­skom mo­ru u bli­zi­ni Lef­ka­de)

ŠTE­KOM NA DE­BE­LE BA­BU­ŠKE I ŠA­RA­NE (Kup Ja­dran­sko-po­du­nav­skih ze­ma­lja)

NA PLO­VAK ILI IZ RU­KE (Sve što tre­ba da zna­te o lo­vu ci­po­la, jed­ne od naj­po­pu­lar­ni­jih ri­ba Ja­dra­na)

VE­LI­KE VA­RA­LI­CE – VE­LI­KE RI­BE (Pr­vi deo je­se­ni na je­ze­ru Me­đu­vrš­je u zna­ku od­lič­nog ra­da štu­ke)

STAL­NE RU­BRI­KE:

IZ­LA­ZAK I ZA­LA­ZAK SUN­CA, HI­DRO­ME­TE­O­RO­LO­ŠKA I SO­LU­NAR­NA PROG­NO­ZA I VO­DO­STA­NJE

IZ­LOG

ULO­VI KO­JI SE PAM­TE:

IZ­VE­ŠTA­JI SA RI­BO­LOV­NIH TE­RE­NA: Apa­tin, Som­bor, Si­vac, Ku­la, Bač­ka To­po­la, No­vi Sad, Ko­vilj­ski rit, Ti­tel, Ki­kin­da, Ko­vin, To­ma­še­vac, Idvor, Far­ka­ždin, Sa­ku­le, Ba­ran­da, Opo­vo, Sef­ke­rin, Glo­gonj, Pan­če­vo, Pan­če­vač­ki rit, Obre­no­vac, Bo­ljev­ci, Be­o­grad, Sme­de­re­vo, Po­ža­re­vac, Ko­sto­lac, Ve­li­ko Gra­di­šte, Kra­gu­je­vac, Kru­še­vac, Kra­lje­vo, Aran­đe­lo­vac, Do­nje Pod­ri­nje, Ma­li Zvor­nik, Lju­bo­vi­ja, Ba­ji­na Ba­šta, Pri­je­po­lje, Ti­moč­ka i Ne­go­tin­ska kra­ji­na, Niš, Le­sko­vac, Pi­rot, Vla­sin­sko je­ze­ro.

RI­BO­LOV BR. 676 IZ­LA­ZI U PE­TAK 20. NOVEMBRA 2026.

Mi­ni­ja­tur­ni si­li­kon­ci, pla­si­ra­ni po­mo­ću ote­ža­nja te­škog do 0,4 g na udi­ca­ma ko­je mo­gu bi­ti čak ne veće od br. 18, lo­ve ri­be u ra­spo­nu od gla­vo­ča, cr­ven­per­ki­ca i bo­dor­ki ve­li­či­ne ka­ži­pr­sta do štu­ka, bu­co­va i smu­đe­va od par ki­lo­gra­ma. Teh­ni­ka o ko­joj smo do pre ne­ku go­di­nu ima­li sa­mo po­sred­ne in­for­ma­ci­je, sve se češće ko­ri­sti i na na­šim vo­da­ma

Kad u ka­snu je­sen du­va ve­tar i pa­da ki­ša, ri­bo­lov mo­že bi­ti i us­pe­šan, ali ni­ka­ko ne i pri­ja­tan i jed­no­sta­van, po­go­to­vo ako se pe­ca la­ga­nim va­ra­li­ca­ma. Ze­mlja­ne oba­le su ras­ka­lja­ne i kli­za­ve, a hlad­na ki­ša i ve­tar či­ne da br­zo pro­mr­znu i li­ce i pr­sti, pa ni­je la­ko ni ba­ra­ta­ti pri­bo­rom, po­go­to­vo ako na­kon ki­da­nja tre­ba pre­ve­za­ti si­stem. Zbog to­ga i ne­ma mno­go en­tu­zi­ja­sta sprem­nih da se u ta­kvim uslo­vi­ma upu­ste u bi­lo ka­kvu ri­bo­lo­vač­ku avan­tu­ru, ali me­ni baš od­go­va­ra to što je vr­lo iz­ve­sno da ne­će bi­ti gu­žve, pa mo­gu da se osa­mim i pe­cam na mi­ru.

VE­TAR JE TOG JU­TRA BAŠ BIO UPO­RAN, ali me ni­je obes­hra­brio i to mi se i te ka­ko is­pla­ti­lo. U jed­noj za­ve­tri­ni na­le­teo sam na ja­to ban­da­ra i po­čeo da ih pe­cam kao na te­ku­ćoj tra­ci, na mak­si­mal­ni iz­ba­čaj dži­ga s olov­nom gla­vom od 2 g i ma­lim si­li­kon­cem. Uzi­ma­li su ma­mac u pro­pa­da­nju, na od­se­ku s na­glim pre­la­zom u du­bi­nu, a u sva­kom za­ba­ča­ju u kom ve­tar ne bi »ko­čio« va­ra­li­cu imao sam uda­rac.

On­da sam u jed­nom tre­nut­ku ose­tio da ve­tar sla­bi, što je u ovom pe­ri­o­du ka­da je vre­me oblač­no sko­ro si­gu­ran znak da će po­če­ti da pa­da ki­ša. Ta­ko je i bi­lo, a ja sam po­mi­slio ka­ko mi to ide na ru­ku, jer po ta­kvom vre­me­nu ni­ko ne­će do­ći i ta­ko sa­zna­ti da ri­ba ra­di, pa ću i na­red­nog da­na mo­ći le­po da pe­cam u pot­pu­nom mi­ru. Ali ma­lo po­tom čuo sam zvuk auto­mo­bi­la, ko­ji je stao ne­gde u bli­zi­ni, a ko­ji mi­nut ka­sni­je vi­deo sam ve­li­ku si­lu­e­tu ka­ko ide uz oba­lu ka me­ni.

»Ot­kud ova bu­da­la is­pa­de, jel’ mo­gu­će da ni­sam je­di­ni kom se pe­ca po ova­kvom vre­me­nu? Sa­mo mi je to tre­ba­lo!«, po­mi­slio sam.

Pri­me­tio sam da čo­vek dr­ži kra­tak šta­pić, ko­ji mi se uči­nio ne­stvar­no ta­nak, ali ni­sam bio sa­svim si­gu­ran da li je za­i­sta ne­ka »čač­ka­li­ca« ili ta­ko de­lu­je u ru­ka­ma krup­nog čo­ve­ka. Ka­da sam se uve­rio da je ipak ono pr­vo po­sre­di, dok se ko­le­ga na dva­de­se­tak me­ta­ra od me­ne spre­mao da za­ba­ci, po­če­lo je da me kop­ka sa­mo jed­no: šta li on oče­ku­je da će s tim ov­de pe­ca­ti?

U ŽE­LJI DA SA­ZNAM ŠTA JE KO­LE­GA na­u­mio, po­vre­me­no sam ba­cao po­gled u nje­go­vom prav­cu i vi­deo da na­kon za­ba­ča­ja dr­muc­ka iz zglo­ba ša­ke le­vo-de­sno svoj šta­pić. Po­mi­slio sam: »Ba­to, te­ško da će ta tvo­ja ra­bo­ta da upa­li ov­de«, ne slu­te­ći da ću vr­lo br­zo shva­ti­ti ko­li­ko sam oma­nuo u pro­ce­ni. 

Ja sam i da­lje ri­bu od­lič­no hva­tao, dok se ko­le­ga na­iz­gled mu­čio s ve­trom (iako je sa­da bio znat­no sla­bi­ji ne­go pre ki­še) i sa svo­jim sla­ba­šnim šta­pi­ćem. Ne znam šta mi je to tre­ba­lo, jer ina­če to ne ra­dim, ali u jed­nom tre­nut­ku sam mu pri­šao da pro­bam da shva­tim šta to po­ku­ša­va. Po­zdra­vi­li smo se i shva­tam da je on Rus, ko­ji od­lič­no go­vo­ri naš je­zik. Zo­ve se Oleg i da već par go­di­na ži­vi u Sr­bi­ji.

Pi­tam za šta je taj nje­gov šta­pić, on ka­že – za mor­mi­šing! Taj tre­nu­tak će se ka­sni­je po­ka­za­ti kao vr­lo bi­tan za me­ne, ali ta­da mi je sa­mo iz­ma­mio sme­šak, jer sam se valj­da pr­vi put ot­ka­ko sam od­ra­stao su­sreo s ne­čim što ima ve­ze s pe­ca­njem a da uop­šte ni­sam imao poj­ma o če­mu je reč. 

Po­zvao sam ga da sta­ne po­red me­ne i ob­ja­snio mu gde je ri­ba, a on je na to uzeo ja­či štap i po­če­li smo da lo­vi­mo za­jed­no. Uhva­tio je Oleg br­zo po­do­sta ri­ba i bio to­li­ko odu­še­vljen što sam mu po­ka­zao gde i ka­ko da pro­ba da mi je u znak za­hval­no­sti po­klo­nio ne­ko­li­ko ma­lih va­ra­li­ca i ote­ža­nja za mor­mi­šing. Osta­vio sam ga na­kon to­ga da pe­ca i kre­nuo ku­ći, raz­mi­šlja­ju­ći o to­me ka­ko je vr­lo ve­ro­vat­no da će­mo se već su­tra po­no­vo sre­sti.

I ZA­I­STA JE TA­KO I BI­LO – KO­LI­KO na­red­nog ju­tra Oleg je bio na is­toj po­zi­ci­ji i vid­no se ob­ra­do­vao što me vi­di. Ovog pu­ta je sve vre­me pe­cao mor­mi­šin­gom i to za­i­sta ne­ve­ro­vat­no uspe­šno. To­li­ko je imao uda­ra­ca i ulo­va ri­ba ra­znih vr­sta da sam u jed­nom tre­nut­ku od­lo­žio štap i sa­mo gle­dao šta ra­di. Si­stem na ko­ji je pe­cao bio je kraj­nje jed­no­sta­van – na kra­ju stru­ne bi­la je udi­či­ca ve­li­či­ne 18 (!?), na ko­joj se na­la­zi­la oko 2 cm du­ga si­li­kon­ska lar­va, a iz­nad udi­ce bi­la je steg­nu­ta olov­na sač­mi­ca od 0,3 g, i to je sve.

Ne­stvar­no la­ga­nim i me­ka­nim šta­pi­ćem upa­re­nim sa mi­ni­ja­tur­nom ma­ši­ni­com, na či­joj je špul­ni bi­la na­mo­ta­na ple­te­ni­ca de­blji­ne pa­u­či­ne, Oleg je ma­li te­ret za­ba­ci­vao ne­kih pet­na­e­stak me­ta­ra i po­tom pu­štao ve­štač­ki ma­mac da to­ne, pri­tom ga sit­no cim­ka­ju­ći vr­hom šta­pa, ona­ko iz zglo­ba. Vr­lo br­zo je uda­rao kon­tru, a štap se po­vi­jao pod ulo­vom. Na­iz­me­nič­no je va­dio ban­da­re, štu­ke, cr­ven­per­ke, bo­dor­ke, ke­se­ge, bu­co­ve, i prem­da se sve to de­ša­va­lo bu­kval­no na me­tar od me­ne, pro­sto ni­sam ve­ro­vao u to što sam gle­dao svo­jim oči­ma... (-Ceo tekst mo­že­te pro­či­ta­ti u Ri­bo­lo­vu br. 628-)

 

Pot­pis za ma­lu sli­ku:

I ba­bu­ška se ra­do za­le­će na ma­le va­ra­li­ce s la­ga­nim ote­ža­njem

 


dupli-san-dijego

Je­dan od du­pli­ra­nih čvo­rova je i udvo­stru­čeni San Di­je­go džem, zva­ni još i...

trostruki-palomar

Sa po­ja­vom Ber­kley Na­no­fila, ko­ja ni­je ni ple­te­ni­ca ni mo­no­fil, u modu je ušao...

dunavske-carolije

Du­nav je ve­li­ka, mo­ćna i "teško" či­tlji­va re­ka, pa pred­sta­vlja iza­zov za sve ri­bo­lov­ce...

brejd-ring

Braid ring čvor ili u­pre­deni pr­sten čvor upo­tre­blja­va se za ve­zi­va­nje udica...

dupli-uni

Ovo je jedan od najjednostavnijih a naj­vi­še ko­ri­šće­nih čvo­rova za spajanje...

bocna-petlja

Bočna petlja je jedan od je­dno­stav­nih čvo­rova za fi­ksi­ranje bo­čnog pre­dve­za...