Iako bo­ga­to ra­znim ci­pri­ni­di­ma od ša­ra­na do be­o­vi­ce, Šu­ma­dij­sko mo­re ni­je vo­da na ko­joj je la­ko ostva­ri­ti do­bar ulov. Na­pro­tiv, sko­ro uvek je po­treb­no po­tru­di­ti se oko pra­vil­ne pri­pre­me pri­hra­ne, iza­bra­ti op­ti­mal­nu da­lji­nu i du­bi­nu na ko­joj će se pe­ca­ti, do­bro uklo­pi­ti ele­men­te si­ste­ma, ima­ti pri ru­ci raz­ne mam­ce. Ta­ko je bi­lo i ovog pu­ta

Po­sled­njih se­zo­na sve­do­ci smo sve če­šće pri­me­ne me­tod fi­de­ra na na­šim re­ka­ma, teh­ni­ke ko­ja se tu po­ka­za­la neo­če­ki­va­no efi­ka­snom. Ali to ni­po­što ne zna­či da tre­ba pot­pu­no za­po­sta­vi­ti kla­sič­ni pri­stup, s du­gim pred­ve­zi­ma, ka­ve­znim hra­ni­li­ca­ma i di­rekt­no na udi­cu oka­če­nim mam­ci­ma, jer je ne­ka­da baš to da­le­ko naj­lov­ni­je

U naj­ve­ćem bro­ju slu­ča­je­va bu­cov­dži­je po­te­zan­ke ko­ri­ste kao do­dat­ni ma­mac, mon­ti­ran na boč­ni pred­vez iz­nad ne­ke va­ra­li­ce. Neo­če­ki­va­no ma­sov­na po­ja­va »vo­de­nog cve­ta« na Be­ge­ju bi­la je pri­li­ka in­ven­tiv­nom va­ra­li­ča­ru da pro­ba sli­čan a opet bit­no dru­ga­či­ji pri­stup, s »po­moć­nim« mam­cem kao je­di­nim na šta­pu, što mu je do­ne­lo fan­ta­sti­čan re­zul­tat

Du­nav­ske ša­ran­dži­je su za se­dam da­na pe­ca­nja na krat­ko vre­me hra­nje­nom me­stu na Pou, ­ne­da­le­ko od Pja­čen­ce, uhva­ti­le pre­ko 30 krup­nih ri­ba na si­stem s hra­ni­li­com pu­nje­nom obič­nom pre­kru­pom i dva zr­na sta­rog ku­va­nog ku­ku­ru­za

Kad već ni­je mo­gao da bi­ra me­sto s kog će pe­ca­ti, te je bio pri­nu­đen da se sme­sti na prak­tič­no je­di­no ko­je je bi­lo slo­bod­no, is­ku­sni fi­de­raš pro­bao je da taj hen­di­kep na­dok­na­di do­dat­nim tru­dom ulo­že­nim u br­zu pri­pre­mu po­zi­ci­je i tra­že­nje ri­be na dva šta­pa s raz­li­či­tim si­ste­mi­ma i mam­ci­ma. I to mu se i te ka­ko is­pla­ti­lo