Većina čekrka na koje se pecalo pre ulaska upredenih struna u masovnu upotrebu danas se smatra prevaziđenim i eventualno interesantnim samo kolekcionarima starog pribora. Međutim, postoji jedan izuzetak – mašinica koja preko pola veka nakon što je napravljena još uvek oduševljava i najizbirljivije
U ovu od metala napravljenu spravu, koja u poređenju sa današnjim stacionarnim čekrcima izgleda kao industrijski šteker, zaljubio sam se još kao student. Te 1995. godine bio sam brucoš, a ABU Cardinal 44 zavrteo sam prvi put u jednoj ribolovačkoj prodavnici. Ruku na srce, moram da priznam da tada nisam bio siguran šta mi se više sviđalo – ćerka vlasnika te prodavnice ili starinska mašinica. Ali kad u jednačinu uvrstim tek prekinute ratne sukobe, međunarodne sankcije, izolaciju zemlje, opštu nemaštinu i moju mladost – moram pošteno da priznam da sam ipak bio zainteresovaniji za devojku nego za čekrk za koji tada i nisam znao da je napravljen 1975. godine.

MNOGO KASNIJE, NAKON ŠTO MI JE kroz ruke prošlo mnogo najcenjenijih mašinica vodećih proizvođača, uključujući skoro sve najbolje modele Daiwe ali i većinu Shimano Stella u raznim veličinama, počeo sam da shvatam da novi trendovi u proizvodnji donose sve više sjaja i glamura, kao i savremene materijale poput magnezijuma i raznih specijalnih karbona, ali da često zaboravljaju suštinu, tj. dušu mehanike, bez koje ipak nema vrhunskih dometa. I dok je industrija svake sezone izbacivala nove modele, od kojih većina ostane u prodaji otprilike onoliko koliko i traje garancija, ja sam odlučio da se vratim korenima, tako što ću nabaviti jednog vrhunskog »oldtajmera«. I tako sam se ja, koji sam tvrdio da je moj Daiwa Exist Hyper Custom 3012 najbolji stacionarac ikada napravljen, ali i da mu novi Daiwa Exist LT 5000 diše za vratom, više nego zainteresovao kada se na sajtu Kupujem Prodajem u leto 2024. godine pojavio oglas u kom je jedan trgovac priborom nudio na prodaju tri ABU Cardinala 44 u »ekstra stanju«. Mozak me je zaboleo od te informacije. Nije mi se davao novac, pa sam u zamenu ponudio sve i svašta – stare voblere Rapala Shad Rap i Storm, neke delove za razne čekrke, par novih japanskih voblera itd. Da skratim priču, već narednog dana sam u ruci držao kesu u kojoj su bila ta tri Cardinala 44.
ISTORIJA FIRME KOJA JE TAJ klasični model pravila bila mi je, kao pasioniranom ljubitelju ribolovnog pribora sa sada već podužim stažom, i pre toga poznata. ABU (što je skraćenica od »Aktiebolaget Urfabriken«) osnovan je 1921. godine, u švedskom gradiću Svangsta, na obali reke Merum, koja je bila i još uvek je izuzetno popularna među ljubiteljima lova lososa sa cele severne hemisfere. Osnivač firme Karl Avgust Borgstrem (Carl August Borgström) bio je majstor precizne mehanike, a njegova fabrika je prvobitno proizvodila džepne satove i taksimetre. Ta »časovničarska preciznost« i jeste ono što je ABU čekrcima u Japanu donelo kultni status, koji danas nije ništa manji nego pre pola veka. Posle Drugog svetskog rata je potražnja za taksimetrima proizvedenim u Švedskoj naglo pala, pa je Karl Avgustov sin Gete (Göte), koji je tada već vodio posao, odlučio da fokus preusmeri na ribolovni program, u kom su posebno mesto imali čekrci, mada su kao proizvod za sva vremena ostale i razne varalice (kašike, leptiri i vobleri) i štapovi, o čemu će možda biti reči nekom drugom prilikom.
VEĆ 1952. GODINE LANSIRAN JE KULTNI multiplikator Ambassadeur 5000, sa crvenim kućištem, koji je Švedskoj firmi doneo status svetskog lidera u proizvodnji te vrste mašinica u tom periodu. Naravno, ABU je ubrzo dobio status zvaničnog liferanta pribora švedske kraljevske porodice (što se u svim industrijski razvijenim zemljama sa monarhističkim državnim uređenjem smatralo veoma pouzdanom garancijom kvaliteta), a 1965. godine je dodatno odskočio u odnosu na konkurenciju izbacujući seriju stacionarnih mašinica nazvanu Cardinal, u kojoj su bili modeli 33, 44 i 66, sa čuvenim pogonskim mehanizmom sa pužnim prenosom (eng. »worm gear«).
Tada je slogan ABU-a bio »For Life« (»Za ceo život«) – realan odraz poslovne politike bazirane na izuzetno dugoj trajnosti proizvoda visokog kvaliteta, koja je donela veliku popularnost i ugled, ali i praktično neminovno vodila ka velikom padu, jer je pod naletom konkurencije sa Dalekog istoka, koja je nudila manju trajnost ali i znatno niže cene, ABU malo-pomalo od samostalne firme sa veoma velikim rejtingom stigao do ovoga što je danas – statusa samo jedne od nekoliko desetina robnih marki u vlasništvu ogromnog koncerna Pure Fishing. Uzgred, praktično se ista stvar desila japanskom časovničarskom gigantu Seiko – naime, zamalo je propao tako što je napravio praktično neuništivi sat »5 Sports«, koji se prodavao za 100 američkih dolara. No da se vratimo glavnoj temi – ABU Cardinalu 44.
Dok su drugi jurili jeftiniju proizvodnju, ABU je decenijama držao do maksimalno precizne izrade i najboljih materijala visoke trajnosti – čelika, magnezijumskih odlivaka i zadnje kočnice (koja je danas opravdano prevaziđena). Iako je firma kasnije, krajem devedesetih, proizvela još jedno inženjersko remek-delo, stacionarni čekrk Suverän sa centralnom kočnicom (postavljenom na donjem obodu špulne), serija 33-44-66 ostala je simbol neuništivosti, i uz nešto noviji model C4, njen glavni zaštitni znak kada se radi o ovom tipu čekrka.
MORA SE NA OVOM MESTU NAGLASITI da je fenomen aktuelne globalne zaluđenosti ljubitelja vrhunskog pribora ovom klasičnom serijom izgrađen pre svega na opsesiji japanskih ribolovaca i kolekcionara njome. U Japanu je Cardinal 33 već dugo apsolutno kultni proizvod, isto koliko i mali modeli Ambassadeur multiplikatora. Tamošnje ribolovne estete u njima vide savršeni primer »vabi-sabi« estetike – lepote predmeta koji stari »sa karakterom«.
Japanske firme poput IOS Factory, Avail ili Ito Craft razvile su čitavu malu industriju proizvodnje rezervnih i zamenskih delova za Cardinale... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 655-)