Što je temperatura vode bliža tački mržnjenja, to zone u kojima je malo toplije snažnije privlače raznu ribu. Zato se u ovom delu godine povećana koncentracija ribe može očekivati na gradskim terenima, a to ribolovci kojima hladnoća ne smeta i te kako umeju da iskoriste

Zima je period kada se mnoge vrste riba grupisane u velika jata skupljaju na mestima sa velikom dubinom i sporim protokom, gde je temperatura vode nešto veća, pa za prosto preživljavanje troše nešto manje energije i masnih naslaga. Grabljivice su na takvim pozicijama po pravilu na samom dnu, ispod jata bele ribe ili na njihovim obodima – takoreći ispred »samoposluge« u koju mogu u svakom trenutku ući i uz minimalan utrošak kalorija se poslužiti lako dostupnim obrokom, vrlo dragocenim u ovom delu sezone. Takva situacija omogućava i nama ribolovcima da se lepo napecamo ako umemo da odaberemo pravi teren, jer možemo imati mnogo akcije za kratko vreme, što je vrlo važno i zbog toga što na niskim temperaturama duži boravak na otvorenom ne samo da nije za svačije zdravlje preporučljiv nego najčešće nije ni prijatan, čak i kada je vazduh suv i kada nema vetra, a nekmoli ako padaju sneg, susnežica ili kiša (ili je naprosto vlaga velika), a uz to još i duva.
MI ZRENJANINCI IMAMO SREĆU DA se jedan od produktivnih zimovnika na reci Begej nalazi u samom centru našeg grada, pa oni među nama za koje sezona traje svih 12 meseci u godini, a i ja sam jedan od takvih, ne moraju ići daleko da bi u najhladnijem delu godine zadovoljili svoju potrebu za ribolovom. Ali ovde moram da dodam to da ovaj zimovnik ne predstavlja mikrolokaciju koja se nikada ne menja. To je više stotina metara dug potes, na kom ribe nema uvek i svuda, a uz to se i pomera, pa treba znanja i upornosti a nekada i sreće da bi se pronašla i navela da zagrize.
JA SAM PRVI OVOGODIŠNJI IZLAZAK NA gradski deo Begeja upisao u kasnim popodnevnim i predvečernjim satima početkom druge dekade januara. Poneo sam dvodelni varaličarski štap Hearty Rise Rock’n’Force II 862L dužine 2,58 m i deklarisane težine bacanja 4–21 g, sa namontiranim čekrkom Shimano TwinPower C3000, na čijoj je metalnoj špulni bila upredena struna debljine PE 1.0 (oko 0,17 mm), te svega tri vrste šedova slične vibracije (ne preterano jake) i nekoliko džig udica veličine 1, sa nalivenom olovnom glavom težine 7 grama.
CILJANE VRSTE SU MI PRE SVEGA bili smuđ i bucov. Temperatura je bila malo ispod nule, ali je duvao severni vetar, pa se činilo da je mnogo hladnije, a već nakon prva dva-tri zabačaja video sam da led brzo »zatvara« vođice na štapu (koje su malog prečnika, u skladu sa modernim konstrukcijskim trendovima) i da se u vidu »kapljica« hvata na upredenu strunu, što je otežavalo ribolov i teralo me da svaki čas čistim karike.
Ali o tome gotovo da više i nisam razmišljao nakon što sam pri laganom »lerovanju« (zadržavanju) džig glave blizu dna imao neočekivano jak udarac, kakvom se nisam nadao, i koji mi je momentalno izmamio osmeh, uprkos tome što sam osećao da mi je koža lica zategnuta od hladnoće. Zbog jakog bega ribe pomislio sam u prvi mah da imam posla sa povelikim bucovom, ali se brzo ispostavilo da sam se prevario, jer se u mojim rukama našao oko 45 cm dug i zaista prelep klen (sve češća vrsta u Begeju), koji nije mogao da odoli izazovnoj vibraciji 7 cm dugog silikonskog šeda Jassy Simulator, u dekoru motornog ulja (koji se kod ovog domaćeg proizvođača zove Houdini).
HLADAN VETAR MI PROSTO NIJE dozvoljavao... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 655-)