Najtrofejniji takmičar i vrhunski majstor pecanja krupne bele ribe bolonjezom i tehnikom vožnje plovka, nakon što je ulovio rekordnu ploticu na Drini, ekskluzivno za čitaoce Ribolova otkriva svoj recept za hvatanje kapitalki te vrste na najvećoj i najlepšoj planinskoj reci
Ja na Drini redovno pecam pune tri decenije, a već dve jurim praktično samo plotice. Dugo sam dolazio svake nedelje na po nekoliko dana, ali u poslednjih 15 godina to činim samo zimi jer leti lovim šarana na jezeru Kokin Brod.
NA DELU DRINE OKO BAJINE Bašte i Ljubovije plotica je uvek prisutna, obično u virovima, ali pošto sve ribe, pa i nje, ima znatno manje nego u najbolja vremena, teško ju je uloviti u normalnim uslovima, kada je vodostaj mali i konstantan. Primera radi, nekih 15-20 dana pre poslednjih velikih voda, par puta sam bio na Drini i virovi su mi se činili potpuno prazni, kao da u njima nema apsolutno nijedne ribe, pa sam se i pitao gde je. Međutim, kada sam došao nedavno po velikoj vodi, na tim istim mestima sam dobijao ploticu. Ona je, znači, i dalje tu, ali se po maloj vodi dobro krije i nije je moguće locirati. A kada se otvori brana u Perućcu, pa voda naglo »grune«, ona se pokrene i približi obali i tada može da se ulovi i kapitalni primerak.
BEZ IKAKVOG PRETERIVANJA SE može reći da se plotica sada lovi onako kako se nekad hvatala mladica – tako što ribolovac koji se zatekne na reci kada nivo od Perućca nizvodno počne da raste nastoji da se što brže sjuri na sledeću izglednu poziciju i da na njoj dočeka nadolazak, jer se tada riba po pravilu javlja, pa kad to prođe, ide na naredno mesto, i tako redom. Osnovno je, dakle, biti u pravo vreme na pravom mestu.
Kad naglo voda od male postane velika, najveće su šanse za ulov, pogotovo sve ređe velike plotice, koja tada – kao što sam već pomenuo – prilazi obali. Naravno, dok fider tehnika nije stigla na Drinu, bilo je to znatno teže. Plotica, naime, često blizu obale bude na nekim pozicijama na kojima nije baš lako voziti plovak, jer je voda brza toliko da prosto »kuva«, a dno je neravno, što sve pravi plovkarošima probleme koje fideraši nemaju. Zato su izgledi ovih drugih da hvataju krupne plotice veći, ali to opet sa mnom nema veze budući da pecam isključivo na plovak.
E SAD, MOŽDA I KLJUČNA TAJNA USPEHA jeste ta da je najbolji prvi dan ekstremno velike vode, jer je tada velika riba pri obali i tu se aktivno hrani, a već drugog dana se malo privikne na novonastale uslove i odmakne se od nje, pa ju je i teže dobiti na plovak.
Gledano kroz sezone, za lov plotice je izgledan avgust, kada krene druga generacija mlade »trave« (tj. alge kladofore, na čije se niti peca vožnjom plovka). To je važno imati u vidu jer plotica vrlo retko uzima stariju »travu« i neuporedivo češće se javi na mladu. A u avgustu ne samo da ima takve alge nego je i voda mala, pa je i lakše voziti plovak.
Drugi dobar mesec je februar, kada se isto peca na mladu travu, čija zimska vegetacija u to doba... (Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 651-)