Plotica se poodavno sasvim odomaćila i u donjem toku Save, u kom je do pre dvadesetak godina bila vrlo redak ulov, a sada se dešava da bude i češća od ostale bele ribe na udicama plovkaroša i fideraša. A da sve u vezi te atraktivne vrste bude još bolje, uz pravilan pristup, opisan u prilogu koji sledi, evidentno je i kod Beograda moguće loviti komade kakvi su se do skora mogli očekivati samo na Drini i Limu!
Oktobar se bližio kraju, a vodostaj Save je i dalje bio letnji. Bistra i čista voda mamila me je da još jednom odem ciljano na ploticu. Ovog puta sam se opredelio za pecanje iz čamca, a vođen iskustvima od prethodnih godina odlučio sam da ribu potražim u samoj matici reke. Zbog mnoštva obaveza nisam imao ceo dan na raspolaganju, pa sam odmah po dolasku u marinu užurbano nabacao pribor u čamac i sjurio se do Ostružničkog mosta, gde sam planirao da pecam.

DNO SAVE NA NEKIM POZICIJAMA pri obali je tu neravno, ali središnji deo uglavnom je ravan, a teren ispod samog Ostružničkog mosta meni je veoma zanimljiv baš za pecanje plotice. Po niskom vodostaju tok je veoma spor, tj. u prvih nekoliko desetina metara ispod stubova voda sasvim lagano teče, pomalo »kuva« i vrti se, a nekada čak i ide uzvodno, što sa strane izgleda veoma čudno jer se dešava na sredini korita. Ali baš na takvim mikrolokacijama razne vrste riba i te kako vole da borave, a jedna od njih je i plotica.
Na terenima poput ovog može se uspešno pecati fider tehnikom, ali ne i plovkom, zato što vodena struja nikad ne gura plovak na isti način, pa ga je teško »voziti« preko hrane. Zbog toga sam čamac usidrio na ivici »kuvanja« i toka, s tim što mi je plan bio da zabacujem u tok. Na ovakvim mestima poželjno je imati dva sidra. Prednje od njih (tj. ono kod pramca) ima standardnu funkciju, tj. ne dozvoljava da čamac ide nizvodno, dok ono koje je bliže motoru u ovom slučaju sprečava da se čamac guran bočnim strujama, koje nastaju zbog udaranja vode u stubove mosta, pomera levo-desno.
POSLE SONDIRANJA DNA USTANOVIO SAM da mi je dubina malo veća od dužine štapa (7,5 m spram 7), ali sam svejedno montirao fiksni plovak (od 5 g), pošto sam u žurbi zaboravio da ponesem klizne. Ovoga puta sam napravio sistem na kom će se crvić na udici ponašati dosta slobodno, tj. vodena struja će moći da ga nosi i po metar levo-desno a da na plovku ne bude indikacije. To sam postigao tako što sam glavno olovo, težine 4 g, postavio više od jednog metra iznad vrtilice, koja je na spoju predveza i glavne strune, a između ta dva elementa rasporedio sam dva grama sitnih dramlija. Na dugačkom predvezu, od oko 70 cm, napravljenom od najlona debljine 0,125 mm, bila je za početak udica Colmic B957, veličine 14.
PRIMAMU SAM PRIPREMIO NAMENSKI za ploticu, od mešavine 1 kg Champion Feed Gros Gardons i 2 kg Champion Feed Gardon, u koju sam dodao i hlebne mrvice u boji iste firme, 4 kg teške zemlje, pola litra crvića i malo Champion Feed Rotaugen aditiva. U startu sam bacio tek nekoliko tvrdih kugli i nakon toga često dohranjivao... (-Ceo tekst možete pročitati u listu Ribolov br. 649-)