Jedna od činjenica koje i veliki broj iskusnih šarandžija često gubi iz vida jeste to da na hranilištu može biti veoma mnogo riba, ali da se one najkrupnije često drže malo po strani. Naš najuspešniji takmičar, koji poslednjih godina veliki deo vremena posvećuje lovu »kralja ciprinida«, nedavno je to veoma dobro iskoristio

Sredinom septembra na Zlatarskom jezeru (Kokinom Brodu) turistička i izletnička sezona je završena. Na obalama i vodi je zavladao mir, pa sam računao da bi i veći šarani mogli početi da se javljaju preko dana, što usred leta gotovo nikad ne čine. A moja pretpostavka da će se to desiti potvrđena je na najbolji mogući način, čak i preko očekivanja, jer sam drugog septembarskog vikenda uz tri šarana teška između 8 i 9 kg u prepodnevnim satima dobio i dva kapitalca – prvog u 11 č, a drugog u 9. To mi po broju jedinki nije najveći ulov, jer znao sam da uhvatim i više šarana za vikend, ali je prvi put da sam dobio dva baš krupna, od preko 15 kg.
NO SVESTAN MOGUĆNOSTI DA SE jave velike ribe, ovog puta nisam sva tri štapa sve vreme držao na hranilištu. Kada je prvi šaran nakon uzimanja mamca krenuo u beg, time mi je pokazao odakle je došao, pa sam jedan sistem razvukao po toj liniji, ali sam mamac spustio petnaestak metara ispred hranilišta. Naime, po mom iskustvu, a i po zapažanju nekih drugih šarandžija, u zonu gde je koncentracija primame najveća zaista dođe celo jato šarana, no to su skoro uvek sitnije i srednje velike ribe, dok su one najkrupnije po pravilu najopreznije i uglavnom se drže po strani. Za takve ja postavljam zamku u vidu štapa »samca« (ili »presretača«, kako volim da kažem), čiju namamčenu udicu plasiram na putu za hranilište, otprilike na stazu kojom mislim da ribe prolaze kada iz sigurnosti dubine dolaze na hranjeni »spot«. I oba trofejna primerka koja sam dobio u ovoj vikend-kampanji, od kojih je manji imao 16,23 kg a veći 18,85 kg, dobio sam na »presretač«, na petnaestak metara od hranilišta.
TA DVA ULOVA SE UKLAPAJU i u moje iskustvo da se sa hlađenjem vode riba pomera sa plitkih pozicija ka dubljim. Zato sada sa »letnjih« dubina od 3-4 m prelazim na hranjenje i pecanje na onima od 5-6 m. Druga promena u mom pristupu odnosi se na prihranu – kako se voda hladi, tako u »mešanoj primami«, koju po završetku svake vikend-kampanje bacim u velikoj količini na hranilište, sada nauštrb brašnastih hrana povećavam udeo »salama«... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br 646)