I kada se čini da su šanse za pecanje iole krupnije ribe slabe, dobro osmišljena taktika, pravilno odabrana prihrana, mamci i sistemi, pažljivo analiziranje situacije i malo sreće mogu doneti neočekivani uspeh

Sredinom avgusta sam od nekoliko kolega dobio informaciju da je sitnija bela riba – šljivar, beovica, karapatka (krupatica) i deverika – počela da radi na Dunavu kod Smedereva, i to samo po mraku. Ali sa fotografija koje su mi drugari slali videlo se da su to pretežno bile ribe velike tek koliko dlan, a što Balašević reče: »... Vasa je hteo mnogo više...«. Zato sam par večeri proveo šetajući se kraj Dunava, od izletišta Jugovo do Smederevske tvrđave, kako bih izvideo situaciju i eventualno prokljuvio šta bi trebalo raditi da se dobije veća riba.
ULOVI SU BILI SPORADIČNI, A VODA spora i mutnjikava. Uz to sam stekao utisak da kolege dosta grizova ne realizuju zbog suviše robusnog pribora, tj. debelih najlona i nedovoljno opterećenih plovaka, koji su uz to neretko bili prevelike nosivosti u odnosu na optimalnu.
Moj sin Ilija je ovog puta imao zadatak da kupi crviće, a ja sam bio zadužen za primamu i sisteme. Odlučio sam se za Gica Mix hranu za deveriku, sa aromom anisa, a za nas dvojicu napravio sam poveliku količinu, tako što sam na 3 kg hrane dodao 1 kg teške crne zemlje, desetak kašika mrtvih mesnih crva (zamrznutih), 400 g mlevenog keksa, pola kese mlevenog kokosa, šaku celih zrna kukuruza šećerca i dve šake ispasiranih.
SISTEME SA PLOVCIMA OD 1,5 G OPTERETIO sam tako da samo antena viri iz vode, otprilike za tri četvrtine svoje dužine. Ovde zbog kolega koje nemaju dovoljno iskustva napominjem da plovak uvek treba baždariti sa namamčenom udicom na kraju sistema, jer se u suprotnom može desiti da nakon stavljanja makar i laganog mamca plovak bude previše potopljen, pa da na licu mesta moramo da gubimo vreme na skidanje dela otežanja, tj. na zamenu sačmice nekom lakšom, kako bismo dobili idealan balans.
Ovog puta spremio sam 15 cm duge predveze od najlona debljine 0,10 mm sa udicama Gamakatsu 2260, veličina 16 i 14, koje su dovoljno tanke da ne oštećuju crviće a vrlo jake u odnosu na debljinu žice i uz to oštre te takvog oblika da lako kače ribu. Osnovni najlon bio je debljine 0,12 mm, a otežanje je činilo 10-12 sitnih sačmica, od kojih je najmanja bila ona neposredno iznad predveza, dok su ostale bile jednake i grupisane 5-10 cm iznad nje (to je postavka za uslove kada riba nije previše oprezna i uzima mamac pri dnu – ako jede opreznije i u propadanju, onda se dramlije razvuku na po par centimetara razmaka po osnovnoj struni, tako da nekada mogu biti i na celoj dužini od predveza do plovka).
Pecali smo na mestu na kom ima dovoljno veštačkog svetla da nije bilo potrebe montirati svetleće ampule umesto antene plovka odnosno iznad nje, ali je ona morala biti bele boje da bi se lako mogao videti svaki trzaj (ja to rešavam tako što na antenu nataknem beli bužir za plovke ako je šira ili komad cevčice štapića za čišćenje ušiju ukoliko je tanja).
ILIJA JE PECAO NA PETLJAŠ OD 4 m, a ja na 2 m duži, i to na mestu sa peščanim dnom, koje se od obale isprva ukoso spušta, pa je na daljini Ilijinog zabačaja dubina bila 2 m, dok je kod mene bila oko 3 m (i pecao sam na prelazu kosine u ravan deo). U odnosu na to gde su nam se nalazili plovci, primamu smo bacali oko pola metra bliže i 1 m uzvodno, a dubinu smo na oba sistema odmerili tako da udice namamčene crvićima budu tek 1 do 3 cm iznad dna i da se oni mogu maksimalno prirodno kretati nošeni snagom (vrlo sporog) toka.
IZBACILI SMO POLOVINU HRANE odmah, i to u kuglama veličine manjih pomorandži, a potom smo od... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 644-)