Grke slatkovodni ribolov skoro uopšte ne zanima, pa u nemalom broju njihovih reka i jezera ima veoma mnogo riba zanimljivih za pecanje, koje gotovo niko ne uznemirava. Na jednu takvu malu tekućicu naleteo je naš saradnik, a priliku da se za kratko vreme nauživa i uhvati nekoliko vrlo krupnih klenova nije propustio

U poslednjih desetak godina na letovanje u Grčku uvek iz Niša idem preko Bugarske, jer mi je tako put u proseku za stotinak kilometara kraći, a i gužve nisu prevelike, pa vožnja nije zamorna. I mada Bugarska, sem Strume, pored koje putujemo, ima još dosta lepih voda za pecanje, posebno pastrmskih i klenaroških, na tim tekućicama nikada ne stajemo jer najčešće noću prolazimo pored njih da bismo na more stigli u ranim jutarnjim satima. Kada se uđe u Grčku, i dalje se neko vreme ide pored iste reke (samo sad zvane Strimonas, odnosno Strimon), koja se iza Amfipolija i turistima dobro poznate ogromne statue lava uliva u Egejsko more.
UKOLIKO PRI KRAJU PUTA UGLEDAM pored nje neko zgodno mesto za pauzu, tu stanemo da se odmorimo, a i da ja naravno malo pecam, jer mi je lov klena jedna od omiljenih zanimacija. Međutim, Strimon je ovog puta bio blago zamućen, pa smo se smestili u hladovini na obali jedne manje rečice koja se u njega uliva. Iz kola sam uzeo ultralajt štapić i kutijicu s varalicama i krenuo obalom uzvodno, u nadi da ću naići na neko zgodno mesto za pecanje. Priobalje je, međutim, bilo toliko obraslo raznim drvećem, s kog je visilo mnogo paučine koja se neprekidno hvatala za najlon, da sam u jednom momentu morao da stanem, presečem strunu i namotam je na čekrk, a štap sklopim i tako nastavim »proboj« do vode, držeći sklopljeni štap iza leđa.
VEĆ NA PRVOJ MANJOJ ČISTINI na koju sam izbio video sam podosta sitnih klenova kako se sunčaju na površini. Tada sam ponovo namontirao štap, a znajući da je leptir veličine 1 univerzalan mamac za klena, na koji udaraju ribe svih veličina, nisam se mnogo premišljao oko izbora varalice kojom ću ovog puta početi pretragu terena.
Desetak omanjih klenova je bez straha i halapljivo kidisalo na leptira na tom prvom mestu, a kada su se njihovi udarci proredili, nastavio sam još uzvodnije, povremeno zabacujući, ali sam se duže zadržao tek na prvoj narednoj izglednijoj poziciji, tj. u sledećem viru, gde sam imao vrlo sličan učinak. I tu sam neko vreme pecao, a onda me je supruga pozvala telefonom, pa sam shvatio da je već previše vremena prošlo i da sam predaleko otišao, te sam polako krenuo istim putem ka kolima.
NARAVNO, I U POVRATKU SAM BACAO varalicu gde god sam mogao, ali bez preteranog zadržavanja na manje izglednim mestima, jer sam odlučio da najviše vremena provedem na ona prva dva vira, koja su mi donela najviše ulova.
Dan je već bio odmakao, tako da me sunčevi zraci koji su se odbijali od vode nisu više tukli direktno u oči, te sam mogao lepo da pratim rad varalice i osmo... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 641-)