Iako bo­ga­to ra­znim ci­pri­ni­di­ma od ša­ra­na do be­o­vi­ce, Šu­ma­dij­sko mo­re ni­je vo­da na ko­joj je la­ko ostva­ri­ti do­bar ulov. Na­pro­tiv, sko­ro uvek je po­treb­no po­tru­di­ti se oko pra­vil­ne pri­pre­me pri­hra­ne, iza­bra­ti op­ti­mal­nu da­lji­nu i du­bi­nu na ko­joj će se pe­ca­ti, do­bro uklo­pi­ti ele­men­te si­ste­ma, ima­ti pri ru­ci raz­ne mam­ce. Ta­ko je bi­lo i ovog pu­ta

Za­vr­še­tak mre­sta de­ve­ri­ke če­kao sam sa ne­str­plje­njem, jer sam po­sle du­žeg vre­me­na mo­gao da se po­sve­tim ri­bo­lo­vu, stra­sti ko­ja me ne na­pu­šta ni u po­znim go­di­na­ma. S raz­lo­gom, bu­du­ći da sam mi­šlje­nja da ni­šta ne nu­di ta­kav od­mor i mir ka­kav nu­de vo­da i pe­ca­nje i ube­đen sam u isti­ni­tost one mno­go pu­ta po­no­vlje­ne iz­re­ke da Bog da­ne i go­di­ne pro­ve­de­ne u ri­bo­lo­vu ne ra­ču­na u ži­vot­ni vek.

Oko vo­de se ni­sam mno­go dvo­u­mio. Opre­de­lio sam se za Gru­žan­sko je­ze­ro, ve­štač­ku aku­mu­la­ci­ju ko­ja se na­la­zi u cen­tral­nom de­lu op­šti­ne Knić, a po­vr­ši­ne je 900 ha – du­ži­ne 10 km, ši­ri­ne od 0,3 do 2,8 km, mak­si­mal­ne du­bi­ne 35 m i pro­seč­ne 6,5 m (sve to, na­rav­no, pri nor­mal­nom vo­do­sta­ju, znat­no vi­šem od onog ka­kav je tre­nut­no i u pret­hod­nih ne­ko­li­ko me­se­ci). Šu­ma­dij­sko mo­re, ka­ko mno­gi zo­vu ovu vo­du, na­sta­lo je 1979. go­di­ne, pre­gra­đi­va­njem re­ke Gru­že. U nje­mu od ri­bo­lov­no atrak­tiv­nih vr­sta, osim me­ni po­seb­no dra­ge de­ve­ri­ke, ima i so­ma, ša­ra­na, smu­đa, ba­bu­ške, a uz to i raz­ne sit­ni­je ri­be (gr­ge­ča, ke­se­ge, be­o­vi­ce, bo­dor­ke itd.). Iz­gled­nih me­sta ima do­sta, pa osim ri­bo­lo­va­ca iz okol­nih gra­do­va (Kra­gu­jev­ca, Čač­ka, Kra­lje­va, Gor­njeg Mi­la­nov­ca itd.) tu do­la­ze i mno­ge ko­le­ge iz uda­lje­ni­jih de­lo­va Sr­bi­je.

OVOG PU­TA OPRE­DE­LIO SAM se za pe­ca­nje na plo­vak, a u na­me­ri da iz­beg­ne­mo vr­lo iz­ve­sne gu­žve na naj­po­pu­lar­ni­jim po­te­si­ma, moj pri­ja­telj Se­ku­la i ja smo oti­šli na deo zva­ni Tur­ski bu­na­ri. Na oba­lu smo sti­gli u sa­mo svi­ta­nje, oko 4,30 č. Ka­ko smo ko­la par­ki­ra­li u ne­po­sred­noj bli­zi­ni me­sta na ko­me će­mo pe­ca­ti, br­zo smo sne­li opre­mu do vo­de i po­če­li s pri­pre­ma­ma.

To što na sto­ti­nak me­ta­ra od nas ni na jed­nu ni na dru­gu stra­nu ni­je bi­lo ni­ko­ga ma­nje nas je iz­ne­na­di­lo od eks­trem­no ni­skog ni­voa, za oko pet me­ta­ra ni­žeg ne­go što je nor­mal­no, a ko­ji je po­sle­di­ca du­go­traj­ne su­še i či­nje­ni­ce da je re­ka Gru­ža je­di­na pri­to­ka je­ze­ra sa stal­nim (ili sko­ro stal­nim) do­to­kom vo­de, dok za raz­li­ku od nje Bo­rač­ka re­ka i po­to­ci Pa­nje­vac i Ću­re­vac u naj­to­pli­jem de­lu go­di­ne re­dov­no pre­su­šu­ju.

ALI IAKO JE STA­NJE KO­JE SMO ZA­TE­KLI na obo­ji­cu de­lo­va­lo fru­stri­ra­ju­će, iz­ba­ci­va­nje ri­be na po­vr­ši­ni nas je ohra­bri­lo jer se či­ni­lo da bi­smo ipak mo­gli da se na­da­mo ka­kvoj-ta­kvoj ak­tiv­no­sti ri­be. Osim to­ga, dok smo se još ras­pa­ki­va­li, osva­nu­lo je pre­le­po sun­ča­no ju­tro, bez ve­tra, ko­ji je ina­če je­dan od naj­ve­ćih ne­pri­ja­te­lja svih ko­ji pe­ca­ju na ovoj vo­di.

Za­hva­lju­ju­ći to­me što ni­je bi­lo ni­ko­ga u bli­zi­ni, mo­gli smo da se »ra­ši­ri­mo« po oba­li ko­li­ko nas je vo­lja, pa sam seo na dva­de­se­tak me­ta­ra od pri­ja­te­lja. Ja sam una­pred re­šio da lo­vim tak­mi­čar­cem od 7 m, a Se­ku­la se opre­de­lio za bo­lo­njez ka­ko bi mo­gao da po­tra­ži ri­bu da­lje od oba­le.

Za­me­sio sam hra­nu ta­ko da od nje mo­gu la­ko for­mi­ra­ti gru­dve ko­je ću iz ru­ke ba­ca­ti u zo­nu pe­ca­nja, ali ko­je će isto­vre­me­no bi­ti do­volj­no ras­tre­si­te da se »otva­ra­ju« br­zo po pa­du u vo­du.

Na­kon što sam iz­me­rio du­bi­nu is­pred se­be i tač­no od­re­dio ko­li­ko da­le­ko ću za­ba­ci­va­ti, pre­ci­zno sam ba­cio de­set ku­gli hra­ne sred­nje ve­li­či­ne (što ni­je te­ško ura­di­ti ka­da se pe­ca na de­se­tak me­ta­ra od oba­le), na­kon če­ga sam sa­če­kao de­se­tak mi­nu­ta, ko­li­ko sam pro­ce­nio da bi mo­glo bi­ti do­volj­no da ri­ba poč­ne da pri­la­zi na hra­nu.

PO­TOM SAM NA UDI­CU Tra­buc­co XPS 405 XN ve­li­či­ne 14 na­ta­kao po jed­nog me­snog cr­vi­ća i pin­ki­ja i za­ba­cio. Ri­ba ni­je re­a­go­va­la od­mah, ali su tr­za­ji usle­di­li ko­ji mi­nut ka­sni­je, po­sle ne­ko­li­ko za­ba­ča­ja.

Pr­vo su se ja­vlja­le sit­ne de­ve­ri­ke, ke­se­ge i be­o­vi­ca... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 640-)

 


dupli-san-dijego

Je­dan od du­pli­ra­nih čvo­rova je i udvo­stru­čeni San Di­je­go džem, zva­ni još i...

trostruki-palomar

Sa po­ja­vom Ber­kley Na­no­fila, ko­ja ni­je ni ple­te­ni­ca ni mo­no­fil, u modu je ušao...

dunavske-carolije

Du­nav je ve­li­ka, mo­ćna i "teško" či­tlji­va re­ka, pa pred­sta­vlja iza­zov za sve ri­bo­lov­ce...

brejd-ring

Braid ring čvor ili u­pre­deni pr­sten čvor upo­tre­blja­va se za ve­zi­va­nje udica...

dupli-uni

Ovo je jedan od najjednostavnijih a naj­vi­še ko­ri­šće­nih čvo­rova za spajanje...

bocna-petlja

Bočna petlja je jedan od je­dno­stav­nih čvo­rova za fi­ksi­ranje bo­čnog pre­dve­za...