Kad već ni­je mo­gao da bi­ra me­sto s kog će pe­ca­ti, te je bio pri­nu­đen da se sme­sti na prak­tič­no je­di­no ko­je je bi­lo slo­bod­no, is­ku­sni fi­de­raš pro­bao je da taj hen­di­kep na­dok­na­di do­dat­nim tru­dom ulo­že­nim u br­zu pri­pre­mu po­zi­ci­je i tra­že­nje ri­be na dva šta­pa s raz­li­či­tim si­ste­mi­ma i mam­ci­ma. I to mu se i te ka­ko is­pla­ti­lo

Na sa­mom po­čet­ku ju­na otvo­rio sam let­nju se­zo­nu pe­ca­nja na Ta­mi­šu u Sa­ku­la­ma. Na­dao sam se da ću pre pi­sa­nja ovog tek­sta to mo­ći da po­no­vim i da on­da na­pra­vim ce­lo­vi­ti­ji iz­ve­štaj sa smer­ni­ca­ma za ko­le­ge ko­je se spre­ma­ju da na­red­nih ne­de­lja do­đu na ovaj te­ren. Me­đu­tim, to se sti­ca­jem okol­no­sti ni­je de­si­lo, pa sam re­šio da ipak sa­žmem uti­ske s tog jed­nog ri­bo­lo­va, ve­o­ma iza­zov­nog, a ima­ju­ći u vi­du sve okol­no­sti za me­ne i vi­še ne­go uspe­šnog, jer ve­ru­jem da mo­že bi­ti od ko­ri­sti oni­ma ko­ji pla­ni­ra­ju iz­la­ske na ovaj deo Ta­mi­ša u dru­goj po­lo­vi­ni pr­vog let­njeg me­se­ca.

IAKO JE BIO RAD­NI DAN, ve­ći­nu iz­gled­nih me­sta za­u­ze­le su ša­ran­dži­je, ko­je će tu, po sve­mu su­de­ći, ako ne bu­de ne­kih dra­stič­nih pro­me­na vo­do­sta­ja (ko­je ni­su u iz­gle­du), bi­ti i u na­red­nom pe­ri­o­du. Na­i­me, već go­di­na­ma, ot­ka­ko se broj­no sta­nje naj­ce­nje­ni­je ci­pri­nid­ne vr­ste ri­ba znat­no po­pra­vi­lo na ovom de­lu Ta­mi­ša, ka­da poč­ne se­zo­na lo­va ša­ra­na, te­ško je na pod­ruč­ju Sa­ku­la pro­na­ći iole iz­gled­no a slo­bod­no me­sto, i ta­ko bi­va sve do dru­ge po­lo­vi­ne je­se­ni. Ve­ći­na ko­le­ga ša­ran­dži­ja sma­tra da se do ulo­va nji­ho­ve omi­lje­ne ri­be ov­de do­la­zi ta­ko što se na re­ci pro­ve­de vi­še da­na u ni­zu, is­pu­nje­nih upor­nim hra­nje­njem me­sta (uglav­nom ku­ku­ru­zom am­bar­cem) i če­ka­njem da  »reč­na li­si­ca« uzme ma­mac (naj­če­šće je to zr­no istog ku­ku­ru­za ko­jim se i hra­ni, a ko­je mo­že ali ne mo­ra bi­ti aro­ma­ti­zo­va­no). Uve­re­ni su da bi sva­ki dru­ga­či­ji pri­stup bio be­smi­slen, tj. osla­nja­nje na pu­ku sre­ću.

FI­DER JE SU­ŠTIN­SKI raz­li­čit, jer se i za krat­ko vre­me, tj. ne­ko­li­ko sa­ti ak­tiv­nog pe­ca­nja, uz ade­kvat­no pri­hra­nji­va­nje, na Ta­mi­šu (a i na mno­gim dru­gim »di­vljim« vo­da­ma) mo­že oče­ki­va­ti ma­kar so­li­dan ulov, na­rav­no uko­li­ko su uslo­vi u okvi­ru pro­se­ka, a ša­ran nam ni­je je­di­na ci­lja­na ri­ba.  

Na već sko­ro sa­svim po­pu­nje­noj oba­li kod Sa­ku­la, moj pri­ja­telj Cvet­ko i ja ni­smo mo­gli da bi­ra­mo, pa smo se sme­sti­li na prak­tič­no je­di­noj slo­bod­noj po­zi­ci­ji, na ko­joj je na­kon po­vla­če­nja vo­de osta­lo po­ve­li­ko bla­to, u kom se po svoj pri­li­ci ni­ko­me ni­je se­de­lo. Me­đu­tim, to na­ma ni­je sme­ta­lo, pre sve­ga za­to što nam je ovaj iz­la­zak na re­ku bio u pr­vom re­du za­gre­va­nje za ono što pred­sto­ji, bu­du­ći da nas dvo­ji­ca pla­ni­ra­mo da kao i pret­hod­ne go­di­ne, kad le­to ma­lo od­mak­ne, za­jed­no na Ta­mi­šu pe­ca­mo ne­ko­li­ko da­na za­re­dom na lo­ka­ci­ji na ko­joj će Cvet­ko po­sta­vi­ti svoj u Ri­bo­lo­vu već u vi­še na­vra­ta po­mi­nja­ni kamp.

S OB­ZI­ROM NA TO DA JE OVO JED­NO­DNEV­NO pe­ca­nje mo­ra­lo bi­ti »br­zin­sko«, re­šio sam da u da­tim okol­no­sti­ma pro­bam da ak­ti­vi­ram ri­bu tzv. po­čet­nim te­škim hra­nje­njem, kom na re­ka­ma ina­če ret­ko pri­be­ga­vam jer ra­di­je na po­čet­ku pe­ca­nja hra­ni­li­šte for­mi­ram br­žim rit­mom za­ba­ci­va­nja si­ste­ma s hra­ni­li­ca­ma na ko­je tog da­na sve vre­me pe­cam. Me­đu­tim, po­što je ovog pu­ta tok Ta­mi­ša bio ta­kav da su za nor­mal­no pe­ca­nje na da­lji­ni za ko­ju sam se opre­de­lio bi­le do­volj­ne hra­ni­li­ce od 50-60 g (a one ko­je sam po­neo s tim ote­ža­njem su re­la­tiv­no ma­log ka­pa­ci­te­ta), pro­ce­nio sam da će tzv. spod-hra­ni­li­ca (ve­će za­pre­mi­ne) bi­ti bo­lje re­še­nje, uto­li­ko pre što se či­ni­lo sa­svim iz­ve­snim da se tu gde smo se sme­sti­li du­že ni­je pe­ca­lo, pa je bi­lo re­al­no pret­po­sta­vi­ti da će tre­ba­ti ma­lo vi­še hra­ne da bi se ri­ba pri­vu­kla i za­dr­ža­la na ne­ko vre­me.

ZA TE­ŠKO HRA­NJE­NJE, NA­RAV­NO, NEO­P­HO­DAN JE jak štap, a ovog pu­ta sam iz svog ar­se­na­la za tu na­me­nu oda­brao Tra­buc­co Pre­ci­sion Bar­bel Carp, te­ži­ne ba­ca­nja 200 g, upa­riv­ši ga sa ma­ši­ni­com Carp Ex­pert ve­li­či­ne 6000, na ko­ju sam na­mo­tao upre­de­nu stru­nu. Zbog ma­nje is­ku­snih ko­le­ga mo­ram da ob­ja­snim je­dan od raz­lo­ga za to što je te­ško po­čet­no hra­nje­nje na re­ka­ma zah­tev­no u pe­ca­nju fi­der teh­ni­kom. Na­i­me, na sta­ja­ći­ca­ma ne­će bi­ti pro­blem ako zr­ne­vlje ko­je ba­ca­mo iz hra­ni­li­ce is­pad­ne od­mah po nje­nom pa­du u vo­du. Šta­vi­še, to je po­želj­no, jer ne­ma stru­ja­nja ko­je bi ga od­ne­lo u ne­ku stra­nu pre no što do­spe na dno. Na re­ka­ma je si­tu­a­ci­ja mno­go kom­pli­ko­va­ni­ja jer zr­ne­vlje u hra­ni­li­cu mo­ra­mo sa­bi­ti do­volj­no ja­ko da ono si­gur­no stig­ne do dna bez us­put­nog ra­si­pa­nja, ali s dru­ge stra­ne ne sme­mo ga sti­snu­ti ni pre­vi­še, jer ako ga »be­to­ni­ra­mo«, pa ono poč­ne da is­pa­da tek pri va­đe­nju hra­ni­li­ce iz vo­de, raz­vu­ći će­mo na ve­ći pro­stor pri­ma­mu, te sto­ga i ri­bu, či­me će­mo se­bi po­kva­ri­ti iz­gle­de za ulov ume­sto da ih hra­nje­njem po­ve­ća­va­mo. 

ONI KO­JI SU PE­CA­LI SA MNOM zna­ju da bu­du­ći da sko­ro uvek pe­cam sa dva šta­pa, ne­ret­ko je­dan od njih ko­ri­stim za eks­pe­ri­men­ti­sa­nje, s ko­jim umem da na­sta­vim i na­kon što na dru­gom pro­na­đem »do­bit­nu kom­bi­na­ci­ju«. A to ra­dim za­to što mi u pe­ca­nju kraj­nji cilj ni­je da što vi­še na­pu­nim ču­var­ku već pre­vas­hod­no da uži­vam u ot­kri­va­nju ne­čeg no­vog.

Za­to sam ovog pu­ta, da bih pro­ve­rio da li će pri­stup s te­škim hra­nje­njem... (-Ceo tekst mo­že­te pro­či­ta­ti u Ri­bo­lo­vu br. 639-)

 


dupli-san-dijego

Je­dan od du­pli­ra­nih čvo­rova je i udvo­stru­čeni San Di­je­go džem, zva­ni još i...

trostruki-palomar

Sa po­ja­vom Ber­kley Na­no­fila, ko­ja ni­je ni ple­te­ni­ca ni mo­no­fil, u modu je ušao...

dunavske-carolije

Du­nav je ve­li­ka, mo­ćna i "teško" či­tlji­va re­ka, pa pred­sta­vlja iza­zov za sve ri­bo­lov­ce...

brejd-ring

Braid ring čvor ili u­pre­deni pr­sten čvor upo­tre­blja­va se za ve­zi­va­nje udica...

dupli-uni

Ovo je jedan od najjednostavnijih a naj­vi­še ko­ri­šće­nih čvo­rova za spajanje...

bocna-petlja

Bočna petlja je jedan od je­dno­stav­nih čvo­rova za fi­ksi­ranje bo­čnog pre­dve­za...