Kada se čak i odličnim poznavaocima prilika na Dunavu kod Kladova i Golupca činilo da su uslovi za varaličarenje sa obale očajni i da je besmisleno čak i pokušavati loviti tom tehnikom, naš saradnik je uz pravilan pristup na oba terena prošao neočekivano dobro

Prvu polovinu avgusta 2026. godine pamtićemo kao period sa verovatno najlošijim uslovima za varaličarenje na Dunavu: temperatura vode u donjem Podunavlju bila je 28 stepeni, a vodostaj ispod HE Đerdap 1 gotovo nezabeleženo nizak. Čak su i mnogi mediji preneli vest da se na suvom, odnosno iznad površine Dunava, posle mnogo godina pojavio legendarni dud u selu Korbovo, nizvodno od Kladova. Uz sve navedeno, temperatura vazduha je neretko bila i 37 stepeni, a išla je i na 38. Upravo po takvim uslovima brat Peđa i ja proveli smo četiri dana u Kladovu (3–6. avgusta), pecajući uveče sa obale na kamenjaru ispod hidrocentrale. Mali vodostaj, vrlo slab protok i neverovatna bistrina vode nisu ulivali mnogo nade za ulov. Očigledno su tako mislili i lokalni ribolovci, pa smo za četiri dana na keju videli ukupno jednog jedinog varaličara, a na obali nije bilo ni drugih pecaroša.
VEĆ PRVO VEČE, MEĐUTIM, PRONAŠLI smo smuđa na voblere. Pokušali smo pred mrak bez uspeha da lovimo bucova, pa potom u sam sumrak smuđa na proverenim mestima, ali bez ikakvog rezultata. Potražili smo zato, već po mrklom mraku, teren sa najjačim protokom na čitavom keju. Tu smo ubrzo na voblere izduženog (minou) oblika dobili u kratkom cugu tri smuđa, uz koje smo imali više spadanja i udaraca, a praktično smo isto uzbudljivo veče preslikali i dan kasnije. Opet nam je realizacija bila relativno niska, iako su svi smuđevi obe večeri bili u meri, a išli do 1,2 kg.
TREĆE VEČE DONELO JE NOVA dešavanja. Kako sam, sada bez Peđe, počeo da zabacujem predveče, opet se uzaludno nadajući bucovu koji nije proraubovao niti jednom, promenio sam pristup i prešao na pretraživanje dna glavinjarom. Posle nekih desetak minuta, a za tačno pola sata (od 20,10 do 20,40), ulovio sam tako čak tri soma težine do 5 kg! Kako nije bilo daška vetra i gotovo da nije bilo ni protoka, dno sam lako pretraživao glavinjarom od samo 11 grama, više se nadajući smuđu no somu, a jedan od ta tri soma udario je na nju dok je propadala nakon zabacivanja. Cug je, međutim, brzo stao. Dozvoljeni ostatak večeri bacao sam smuđu voblere, bez uspeha.
POSLEDNJE VEČE SVE SAM ponovio: isto mesto, ista glavinjara, isti vremenski uslovi, u isto vreme sam bio na mestu, ali uprkos svemu – nijedan udarac soma! I opet prelazim na vobler, ali umesto smuđa, nakon klasičnog smuđarskog udarca (i to baš u vreme cuga), posle sjajne borbe na površinu vadim – mrenu od 1.040 g, koja kao da je iskoristila odsustvo smuđa u »planirano« vreme. Ubrzo sam shvatio i uzrok karakterističnog udarca: baš poput smuđa, i mrena je usisala vobler tako da je on završio duboko u njenim ustima, a prosto je neverovatno da je obim tih usta bio tek koji milimetar veći od obima voblera!
TAKO SMO OKONČALI ČETIRI kratka večernja izlaska na kej sa sasvim solidnim rezultatima s obzirom na zatečene uslove, a posebno nas je obradovala raznolikost ulova (čak tri vrste), ali i prosečna veličina ulovljenih riba.
»Izdao« nas je samo bucov, čiji jedini udarac na džig-strimer nisam realizovao. Bucov se očito pomerio od obale ka sredini reke i bržem toku, a lokalni ribolovci lepo su ga hvatali na metalne glavinjare predveče iz čamca, uz samu branu. Uz bucove, dobijali su tek ponekog smuđa i soma, ali, prema njihovim rečima, »ispod očekivanja«.
SAMO SEDAM DANA KASNIJE PROVEO sam četiri dana u Golupcu (14–17. 8), opet po očajnim uslovima. Vodostaj Dunava ovde je uslovljen radom brane u Kladovu i danima je bio stabilan i nizak, ali u granicama očekivanog (oko 650 do 660). Dani su, međutim, ostali vreli, a prejaka košava gotovo se nije stišavala. Voda je bila sasvim bistra, a protoka opet gotovo da nije bilo.
Veliki broj šarandžija i babuškara premestio se sa pozicija iz Vinaca i Usija, koje su sasvim pod travom, na golubački kej i brojna mesta nizvodno od njega. Hvatali su, međutim, uglavnom prosečne babuške i sasvim sitne šarane, težine oko kilograma.
IAKO JE BAŠ SVE BILO PROTIV varaličarenja, na keju se uveče mogao na voblere sa jačom vibracijom (najbolje dvodelne) uloviti poneki sitniji smuđ, ali bolje rezultate... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 670-)









