Po­sle du­gog pe­ri­o­da u kom ri­ba na Du­na­vu kod Ko­vi­na ni­je bi­la na­ro­či­to ak­tiv­na, u dru­goj po­lo­vi­ni av­gu­sta, ka­da su da­ni po­če­li da se skra­ću­ju a vo­da da se po­la­ko hla­di, ko­nač­no su lju­bi­te­lji lo­va be­le i ba­bu­ške do­če­ka­li svo­jih pet mi­nu­ta

Naj­ve­ća ita­li­jan­ska re­ka odav­no va­ži za jed­nu od naj­bo­ljih vo­da za lov so­ma u Evro­pi. Ali mno­gi­ma je jed­na­ko za­ni­mlji­va i kao fan­ta­sti­čan te­ren za lov ša­ra­na, ko­ji se iz po­je­di­nih kam­po­va, či­ji vla­sni­ci ri­bu re­dov­no hra­ne, lo­vi u ko­li­či­na­ma prak­tič­no ne­za­mi­sli­vim za ma ko­ju »di­vlju« vo­du u Evro­pi

Ma­lo šta mo­že ta­ko da is­fru­stri­ra pa­si­o­ni­ra­nog ri­bo­lov­ca kao spo­zna­ja da je nje­go­vo omi­lje­no me­sto, na kom je od­lič­no pro­la­zio ne­bro­je­no mno­go pu­ta, ne­ko za­u­zeo pre nje­ga baš on­da ka­da je oče­ki­vao još jed­no do­bro pe­ca­nje na nje­mu. Sre­ćom, naš sa­rad­nik ni­je do­zvo­lio da ga to po­re­me­ti. Po­tra­žio je i pro­na­šao od­lič­nu al­ter­na­ti­vu

Ne­ki ri­bo­lov­ci su odu­še­vlje­ni so­na­ri­ma no­ve ge­ne­ra­ci­je, na ko­ji­ma se sa­vr­še­no vi­de i va­ra­li­ce a ne sa­mo ri­be ko­je se na­la­ze u bli­zi­ni, i vi­še ne mo­gu da za­mi­sle iz­la­zak na vo­du bez ta­kve spra­ve. Dru­gi sma­tra­ju da se ti­me gu­bi sva­ka ne­iz­ve­snost i draž pe­ca­nja, pa od­bi­ja­ju da po­mi­sle da ne­što ta­kvo mon­ti­ra­ju na svoj ča­mac ili ika­da upo­tre­be. A evo ka­ko na to gle­da naš ko­le­ga či­je je mi­šlje­nje, za­sno­va­no na lič­nom is­ku­stvu, ne­gde iz­me­đu ta dva eks­tre­ma

U av­gu­stu se ban­dar na mno­gim je­ze­ri­ma u na­šem re­gi­o­nu mo­že le­po lo­vi­ti na ve­štač­ke i pri­rod­ne mam­ce. Ta­kav je slu­čaj i ove go­di­ne, upr­kos iz­u­zet­no ni­skim vo­do­sta­ji­ma i pa­kle­nim vru­ći­na­ma, pa su se dva za­lju­blje­ni­ka u ul­tra­lajt va­ra­li­ča­re­nje za­pu­ti­la na da­lek put do ve­štač­ke aku­mu­la­ci­je po­zna­te po broj­nim i ve­li­kim gr­ge­či­ma