Po­sle du­gog pe­ri­o­da u kom ri­ba na Du­na­vu kod Ko­vi­na ni­je bi­la na­ro­či­to ak­tiv­na, u dru­goj po­lo­vi­ni av­gu­sta, ka­da su da­ni po­če­li da se skra­ću­ju a vo­da da se po­la­ko hla­di, ko­nač­no su lju­bi­te­lji lo­va be­le i ba­bu­ške do­če­ka­li svo­jih pet mi­nu­ta

Na sa­mom kra­ju av­gu­sta još uvek sam bio na go­di­šnjem od­mo­ru, a moj sin Vuk na ras­pu­stu, pa smo od­lu­či­li da je­dan od po­sled­njih ta­kvih da­na is­ko­ri­sti­mo za za­jed­nič­ki od­la­zak u ri­bo­lov. Re­ši­li smo da usta­ne­mo već u 3,30 č uju­tru ka­ko bi­smo bez žur­be po­pa­ko­va­li pri­bor i opre­mu u auto­mo­bil, oti­šli do pe­ka­re po bu­rek i sti­gli na vo­du ne­što pre 5 č, te ta­ko ima­li do­volj­no vre­me­na da još pre ne­go što poč­ne da se raz­da­nju­je sve ra­spre­mi­mo, za­ba­ci­mo i na­te­na­ne do­ruč­ku­je­mo.

Pla­ni­ra­nu sat­ni­cu smo is­po­što­va­li i još po mra­ku za­ba­ci­li sva če­ti­ri šta­pa. Ja sam ko­ri­stio For­max Sha­dow Fe­e­de­re od 3,6 m (te­ži­ne ba­ca­nja 70 g) i 3 m (t.b. 55 g), sa For­max ma­ši­ni­ca­ma Bla­ze i Ava­tar ve­li­či­ne 3000, na či­jim špul­na­ma je bio osnov­ni naj­lon preč­ni­ka 0,22 mm. Vuk je re­šio da ide na krup­ni­ju ri­bu, pa je po­neo For­max Ri­ver­craft Strong Fe­e­der od 3,6 m, t.b. 140 g, sa  ma­ši­ni­com For­max V1 4500 i naj­lo­nom de­blji­ne 0,25 mm, te štap Cor­mo­ran Spe­ci­lend od 3,9 m, t.b. 120 g, sa če­kr­kom For­max Le­gacy 4000 i naj­lo­nom od 0,22 mm.

Za pri­ma­mu će­mo obo­ji­ca ko­ri­sti­ti Bor­za Fis­hing Fe­e­der hra­nu mo­je pro­iz­vod­nje sa aro­mom va­ni­le, ko­ja mi se u naj­to­pli­jem de­lu go­di­ne do­sta do­bro po­ka­za­la i sa­ma, a još bo­lje sa do­dat­kom ku­ku­ru­za še­ćer­ca. Vuk za po­če­tak na dla­ku is­pod udi­ce na jed­nom šta­pu ka­či Me­leg Ba­its Ba­ka boj­li od 14 mm, dok su mu na dru­gom ma­mac dva zr­na Cukk ku­ku­ru­za sa uku­som me­da, i od­mah ka­že da u pr­vo vre­me ne pla­ni­ra da do­hra­nju­je me­sto če­stim za­ba­ča­ji­ma već da će du­že če­ka­ti iz­me­đu njih, ne bi li even­tu­al­no pre­va­rio ne­kog ša­ra­na u cik zo­re.

Ja ću naj­pre na mi­ru po­pi­ti ka­fu sku­va­nu na li­cu me­sta, pa se on­da po­sve­ti­ti is­pi­ti­va­nju te­re­na.

NA OVOM DE­LU DU­NA­VA, uz le­vu oba­lu ne­da­le­ko od Ko­vi­na, dno je šljun­ko­vi­to, a le­ti se tu pe­ca­ju ra­zna be­la ri­ba, ba­bu­ška i ša­ran, pa od­lu­ču­jem da poč­nem sa raz­li­či­tim fi­der si­ste­mi­ma – kla­sič­nim sa ka­ve­znom hra­ni­li­com na jed­nom šta­pu i me­tod mon­ta­žom na dru­gom.

Me­tod si­stem, sa de­se­tak cen­ti­me­ta­ra du­gim pred­ve­zom i udi­com sa tr­nom na ko­ji sam sta­vio pop-ap Fi­lex Ka­ra­me­la pro­me­ra 8 mm, za­ba­cio sam du­žim šta­pom na tri­de­se­tak me­ta­ra od oba­le. Na kra­ći sam za po­če­tak na­mon­ti­rao ka­ve­znu hra­ni­li­cu od 40 g, a na udi­či­cu ve­li­či­ne 18, na kra­ju 70 cm du­gog pred­ve­za, na­ta­kao sam po jed­nog ži­vog be­log me­snog cr­vi­ća i ka­ster (uča­u­re­nog cr­va), pa za­ba­cio na 25 m.

Na­rav­no, pre to­ga sam si­ste­mom na kom je bi­la sa­mo hra­ni­li­ca »pre­pi­pao« te­ren is­pred se­be i uve­rio se da na dnu po­sto­ji le­pa či­sti­na da­lje od oba­le, na ko­joj sam re­šio da pe­cam. Ka­ko je bi­lo evi­dent­no da je dno bli­zu oba­le pre­kri­ve­no tra­vom, bi­lo je iz­ve­sno da će bi­ti pro­ble­ma sa va­đe­njem upe­ca­nih ri­ba, a mo­žda čak i sa­mog si­ste­ma (bez ulo­va), ali ni­smo pr­vi put pe­ca­li u ta­kvim uslo­vi­ma, pa smo ra­ču­na­li na to da će­mo us­pe­ti da se iz­bo­ri­mo sa tim.

INA­ČE JE VO­DA IS­PRED NAS UPR­KOS ni­skom ni­vou Du­na­va bi­la do­sta du­bo­ka – od­sek je bio na sa­mo 2 m od oba­le i tu je du­bi­na iz­no­si­la oko 3 m, a br­zo se po­tvr­di­lo da je tra­va bli­zu oba­le gu­sta i do­sta ja­ka. U njoj sam iz­gu­bio pr­vu ri­bu ko­ja se ja­vi­la – no­sa­ru ko­ja je uze­la cr­va i ča­u­ru, a ma­lo po­tom de­si­lo se to i sa dru­gom – de­ve­ri­či­com ve­li­či­ne ša­ke, ko­ja je do­šla na isti ma­mac.

Dok sam po­sle spa­da­nja dru­ge ri­be po­ku­ša­vao da ot­ka­čim udi­cu iz te tra­ve, vrh mog »me­tod« šta­pa se si­lo­vi­to za­tre­sao. Br­zo sam ga se do­hva­tio i dao kon­tru, na­kon če­ga sam od­mah ose­tio do­sta jak ot­por ri­be. Ne že­le­ći da mi se i sa njom de­si isto što i sa pr­ve dve... (-Ceo tekst mo­že­te pro­či­ta­ti u Ri­bo­lo­vu br. 671-)