Pu­na se­zo­na fi­der ri­bo­lo­va na Ta­mi­šu tra­je od sre­di­ne pro­le­ća do sre­di­ne je­se­ni. U tom pe­ri­o­du se ovom teh­ni­kom ma­sov­no pe­ca na mno­gim te­re­ni­ma od to­ma­še­vač­ke bra­ne do ušća u Du­nav, a naš spe­ci­ja­li­sta za nju se ovog pu­ta za­pu­tio na jed­no od naj­po­pu­lar­ni­jih me­sta kod Glo­go­nja i ve­o­ma je le­po pro­šao

Ta­miš je mo­ja omi­lje­na re­ka, na ko­joj sa za­do­volj­stvom pe­cam već dva­de­se­tak go­di­na. Me­đu­tim, in­te­re­sant­no je da sam to­kom tog pe­ri­o­da uglav­nom po ne­ko­li­ko se­zo­na za­re­dom iz­la­zio sa­mo na  dve-tri lo­ka­ci­je, a za­tim bih te lo­ka­ci­je za­me­nio ne­kim no­vim. Po­čeo sam sa Ja­bu­kom, Sef­ke­ri­nom i Opo­vom, pa sam za­tim ne­ko­li­ko go­di­na pre­te­žno pe­cao u Far­ka­ždi­nu i To­ma­šev­cu, da bi se u po­sled­nje vre­me mo­ji iz­la­sci ma­nje-vi­še sve­li na Sa­ku­le, kej u Pan­če­vu i Glo­gonj. Raz­lo­zi za te pro­me­ne su raz­li­či­ti, a i sva­ka od tih lo­ka­ci­ja ima svo­jih spe­ci­fič­no­sti.

Pi­to­mo ba­nat­sko se­lo Glo­gonj, ko­je se na­la­zi na oko tri­de­set ki­lo­me­ta­ra od Be­o­gra­da, po­red ti­pič­nih ta­mi­ških ušu­ška­nih i mir­nih ri­bo­lo­vač­kih po­zi­ci­ja ima i ve­o­ma le­po ure­đe­no iz­le­ti­šte sa pla­žom, ko­je me­šta­ni zo­vu Ske­la (po ske­li ko­ja je tu ne­ka­da po­sto­ja­la). Zbog od­lič­nog pri­la­za (ko­li­ma se sti­že na­su­tim i kon­stant­no odr­ža­va­nim pu­tem), ne­ret­ko baš tu pe­cam, iako naj­če­šće mno­go ve­ću gu­žvu od ne pre­te­ra­no broj­nih ri­bo­lo­va­ca tu pra­ve iz­let­ni­ci.

PRET­PO­STA­VLJA­JU­ĆI DA ĆE SE I OVOG LE­POG da­na kra­jem ma­ja oni tu po­ja­vi­ti, oče­ki­vao sam sve­ga ne­ko­li­ko sa­ti nor­mal­nog pe­ca­nja, od ra­nog ju­tra pa dok ne oto­pli, pa sam se una­pred do­go­vo­rio sa mla­dim pri­ja­te­ljem i vr­snim glo­gonj­skim ri­bo­lov­cem Slo­bo­da­nom Ne­šev­skim da oko po­dne­va do­đe do Ske­le i da on­da s njim odem da mi po­ka­že ne­ka iz­gled­ni­ja obli­žnja me­sta, ko­ja su ve­ći­ni nas ri­bo­lo­va­ca sa stra­ne pot­pu­no ne­po­zna­ta.

Na mo­ju sre­ću, to ju­tro na Ta­mi­šu kod Glo­go­nja bi­lo je što se vre­me­na ti­če ve­o­ma pri­jat­no, jer sam sko­ro sve vre­me pe­cao se­de­ći u hla­du, a za div­no ču­do ni­je bi­lo ko­ma­ra­ca.

GLAV­NI PRO­BLEM KO­JI JE TRE­BA­LO RE­ŠI­TI pro­is­ti­cao je iz uobi­ča­je­ne ri­bo­lo­vač­ke  mu­ke sre­di­nom pro­le­ća na Ta­mi­šu, či­ja je vo­da sa­da već ve­o­ma za­gre­ja­na, a u ta­kvoj si­tu­a­ci­ji na ži­ve (me­sne) mam­ce naj­vi­še ki­di­še sit­na ri­ba, od ko­je ona krup­ni­ja go­to­vo da i ne mo­že da do­đe na red.

Na­rav­no, ja to odav­no na ovoj re­ci oče­ku­jem čim se pro­leć­na se­zo­na za­huk­ta, a pro­blem se­lek­ci­je ve­ćih je­din­ki naj­če­šće efi­ka­sno re­ša­vam upo­tre­bom vaf­te­ra za ma­mac, pa sam na to bio spre­man i ovog pu­ta, te sam pret­po­sta­vljao da je sa­mo po­treb­no na­ći ka­kva će pre­zen­ta­ci­ja ri­bi bi­ti naj­pri­vlač­ni­ja.

Ali po ko zna ko­ji put se po­ka­za­lo da is­ku­stvo sa pret­hod­nog pe­ca­nja na istom me­stu ne mo­ra zna­či­ti ni­šta ako je raz­mak iz­me­đu dva ri­bo­lo­va iole du­ži. Ta­ko sam ja pre ne­ko­li­ko ne­de­lja na istom me­stu ve­o­ma le­po pe­cao krup­nu bo­dor­ku na vaf­te­re od 8 mm oka­če­ne na trn is­pod fi­ne udi­ce (Ow­ner Pin Ho­ok) na du­gač­kom pred­ve­zu od mo­no­fi­la, i to u kom­bi­na­ci­ji sa kla­sič­nom ka­ve­znom hra­ni­li­com pu­nje­nom pra­ška­stom pri­ma­mom.

OVOG PU­TA, ME­ĐU­TIM, NA TA­KAV SI­STEM ri­ba ni­je do­bro re­a­go­va­la, ali je za­to go­to­vo od­mah po pa­du kla­sič­ne AS me­tod hra­ni­li­ce, pu­nje­ne hra­nom za tu va­ri­jan­tu fi­de­ra (vi­di okvir »Pri­bor, pri­ma­ma i ma­mac«), uzi­ma­la vaf­ter od 6 ili 7 mm, oka­čen na trn is­pod ne­što ma­siv­ni­je udi­ce Ow­ner Ise­a­ma 50188 (ve­li­či­ne 16).

No ka­ko uvek vo­lim da bar ma­lo eks­pe­ri­men­ti­šem, u jed­nom mo­men­tu sam od­lu­čio da pro­bam jed­no­stav­ni­ji si­stem, ko­ji sam go­di­na­ma ra­ni­je uspe­šno ko­ri­stio, a u po­sled­nje vre­me sam ga ma­lo za­po­sta­vio. Na kla­sič­nu mon­ta­žu sa ko­ma­dom upre­de­nog mo­no­fi­la na kra­ju osnov­ne stru­ne i fi­der kop­čom na ko­joj je vi­si­la ka­ve­zna hra­ni­li­ca sa ote­ža­njem od 50 g, ko­ju sam pu­nio pra­ška­stom pri­ma­mom i par­ti­kli­ma, mon­ti­rao sam... (-Ceo tekst mo­že­te pro­či­ta­ti u Ri­bo­lo­vu br. 664-)

 

 


dupli-san-dijego

Je­dan od du­pli­ra­nih čvo­rova je i udvo­stru­čeni San Di­je­go džem, zva­ni još i...

trostruki-palomar

Sa po­ja­vom Ber­kley Na­no­fila, ko­ja ni­je ni ple­te­ni­ca ni mo­no­fil, u modu je ušao...

dunavske-carolije

Du­nav je ve­li­ka, mo­ćna i "teško" či­tlji­va re­ka, pa pred­sta­vlja iza­zov za sve ri­bo­lov­ce...

brejd-ring

Braid ring čvor ili u­pre­deni pr­sten čvor upo­tre­blja­va se za ve­zi­va­nje udica...

dupli-uni

Ovo je jedan od najjednostavnijih a naj­vi­še ko­ri­šće­nih čvo­rova za spajanje...

bocna-petlja

Bočna petlja je jedan od je­dno­stav­nih čvo­rova za fi­ksi­ranje bo­čnog pre­dve­za...