Originalno osmišljen kao varijanta modernog ribolova sa hranilicom kojom se šaran i velike jedinke drugih srodnih vrsta love na jezerima »uhvati i pusti« tipa, metod fider se brzo pokazao kao vrlo efikasan pristup i na tzv. otvorenim vodama, i to ne samo leti i u jesen već i tokom zime

Samo par dana nakon uspešnog pecanja na fider na Kovinskom dunavcu (o kom sam pisao u Ribolovu br. 651) ponovo sam otišao na isto mesto. Želeo sam da proverim da li će se babuška i poneki šaran i dalje javljati, bez obzira na dalje hlađenje vode, čija se temperatura postepeno približava minimalnoj.
OVOG PREPODNEVA PONEO SAM 3,9 m dug štap Formax Elegance Pro Series V2, t.b. do 180 g (sa mašinicom veličine 5000, iz iste serije, na kojoj je bio monofil od 0,22 mm) i Formax River Craft Power od 3,6 m, t.b. 140 g (na kom je bila mašinica Formax Elegance Series Pro V1, takođe sa najlonom od 0,22 mm). U prihranu Borza Fishing Feeder Beli luk, moje proizvodnje, dodao sam zajedno kuvani kukuruz ambarac, žito i konoplju i na vodu stigao već u 6 č ujutru, kako bih bio siguran da niko neće stati pre mene na mesto na koje sam se namerio. Nakon raspakivanja sam u primamu dodao Gica Mix Prezle u boji, da malo »ušarenim« tamnu hranu, a za mamce sam poneo mesne crviće, crvene gliste i razne male pop-apove.
Na štap od 3,9 m stavio sam kaveznu hranilicu od 80 g, jer sam procenio da ću njime bez problema po mirnom vremenu moći taj teret da zabacim onoliko daleko koliko sam štapom od 3,6 m po vetru bacao hranilicu od 100 g. Na udicu veličine 12, na predvezu dugom 30 cm, okačio sam crvenu glistu i dva mesna crva i zabacio, a sistem je pao tačno tamo gde sam želeo.
Na drugom štapu sam imao veliku AS Method hranilicu sa otežanjem od 80 g; najpre sam na »trn« ispod udice veličine 12, na 10 cm dugom predvezu, navukao pop-ap od 6 mm sa aromom belog luka, onda direktno na udicu natakao tri crvića i zabacio, a potom se posvetio za mene obaveznoj radnji na pecanju – kuvanju jutarnje kafe za mene i drugara Milana, koji je došao sa mnom i otprilike istovremeno završio sa pripremama i zabacivanjem.
PRVI UDARAC, NA METOD SISTEM, BIO je zapravo samo blago savijanje štapa, ali mi je doneo borbenu babušku pristojne veličine za ovu vodu, a ubrzo je i Milan dobio jednu od oko 300 g, i to na štap sa kaveznom hranilicom i snopom crvića na udici. Obe ribe smo stavili u čuvarku jer smo se unapred dogovorili da ćemo poneti kući lepše babuške, koje su u ovom periodu vrlo ukusne.
Ja potom skidam glistu sa udice na »kaveznom« štapu i stavljam samo 5-6 svežih crvića, ali i naredni udarac (ovog puta znatno jači) imam na štap sa metod postavkom, kojim posle kratke borbe vadim »babu« od petstotinak grama. Tada sam pomislio da bi možda šaran ili krupnija babuška pre udarili na neki pop-ap većeg prečnika, ali takve nisam poneo, pa je ostalo samo da kažem sebi da za sledeći put to ne smem da zaboravim.
Posle nekih dvadesetak minuta ponovo mi je zatrzao »metod štap« i na obali se našla još jedna babuška po težini slična onoj prethodnoj. Opet stavljam mali pop-ap i crviće, a preko hrane zalepljene na hranilicu nanosim kapaljkom gustu SLĐ Carp aromu Plumshell (šljiva i školjka). Ubrzo Milan dobija babušku na pop-ap sa aromom ananasa na svoj štap sa metod hranilicom. Slično su se stvari razvijale do kraja ovog pecanja, budući da smo više riba imali na pop-apove nego na glistu, crva ili kombinacije tih mamaca. Babuške su se javljale na 20 do 40 minuta, nešto češće kod mene nego kod njega, a pred podne, kada smo završili sa pecanjem, imali smo petnaestak lepih babuški, od kojih tek dve ili tri nisu došle na pop-apove i »metod«.
DOŠAO SAM SUTRADAN OKO 15,30 na isto mesto, ovog puta sâm, sa dva štapa sa namontiranim metod hranilicama i sa drugačijim arsenalom mamaca, kom sam pridodao nešto veće pop-apove. Na moju sreću, kolega kog sam zatekao na toj poziciji baš je tada završio sa pecanjem i počeo da se pakuje, tako da sam do 16,15 č već bio spreman za ribolov, kako sam i planirao. Na »trn« ispod udice na prvom štapu, na kom je bila hranilica od 80 g, natakao sam Filex N-butric pop-ap bele boje i jakog mirisa (bolje rečeno smrada), prečnika 8 mm, a na drugom, na kom je bila hranilica od 70 g, za mamac sam stavio Promix pop-ap sa aromom manga. Prihrana je bila ista, budući da sam kuvano zrnevlje (ambarac, konoplju i žito) ubacio u praškastu hranu Borza Fishing Feeder Beli luk.
Veče je bilo izuzetno mirno, bez daška vetra, ali nije bilo ni najsitnijeg udarca u prvih šezdesetak minuta. Nakon što sam oba štapa izvadio da bih promenio mamce i ponovo napunio hranilice, opet sam zabacio na isto mesto. Komšija koji je pored mene pecao sa svog čamca sa kabinom pozvao me je na kafu, što sam prihvatio. Dobro mi je došlo da se malo ugrejem a i da protegnem noge dok čekam da se nešto desi, iako sam već rekao sebi da bi ovo moglo biti i veče bez trzaja. Srećom, bar nije bilo previše hladno, tako da sam se u svom termo-odelu osećao sasvim prijatno.
NI NAREDNI SAT NIJE DONEO nikakvo dešavanje, osim što je gusta magla počela da se spušta. Komšija sa brodića odustaje i odlazi uz pozdrav, a ja ponovo vadim i prezabacujem oba štapa.
Već sam bio na obali preko tri sata kada su došla dva drugara da vide kako sam i da mi malo prave društvo. Baš tada sam konačno imao prvo podrhtavanje vrha, ne jako ali dovoljno da kontriram, što je donelo ribu na udici. Nije to bila grdosija, ali je babuška teža od 500 g ipak savijala vrh fidera i čak izvukla malo strune sa špulne, čija je kočnica bila labavo podešena. Da budem iskren, obradovao sam se toj ribi, koja je došla na drečavi pop-ap sa aromom manga.
Naravno, stavio sam opet isti mamac na tu udicu i zabacio u istu tačku... (Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 652/653-)