Varijanta fider ribolova, osmišljena pre svega za lov šarana i krupnih babuški i deverika na velikim ciprinidima vrlo bogatim komercijalnim revirima, a među ribolovcima širom Evrope pa i kod nas poznata pod imenom metod, sve se više koristi i na tzv. otvorenim vodama. I tu se pokazala kao vrlo efikasna u nekim situacijama, ali uz poštovanje određenih pravila
Duže vreme nisam izveštaje sa pecanja i tekstove o ribolovu objavljivao na svom Fejsbuk profilu, već samo u mom omiljenom listu, koji upravo čitate. Kada sam nedavno objavio par slika sa jednog uspešnog izlaska na vodu na svom nalogu, odmah su, kao i ranije, počele da mi se porukama javljaju i znane i neznane kolege, s raznim pitanjima, na koja sam, kao i uvek, odgovarao potpuno iskreno (jer mi je toliki broj pitanja dokaz da mi kolege veruju i da cene moje mišljenje). Pritom je primetno bilo nešto zanimljivo – mnoge su interesovala moja iskustva s upotrebom »flet metod« hranilica (s ravnim dnom i rebrastom gornjom stranom) i uopšte s metod-fider pristupom na »divljim« (otvorenim) vodama. I to me u neku ruku i nije iznenadilo, jer se i na internetu i u Ribolovu može videti odnosno pročitati dosta toga poučnog o metod pecanju na komercijalnim revirima, dok o finesama takvog ribolova na »normalnim« vodama ima neuporedivo manje informacija. Zato ću pokušati da o tome iznesem neke svoje utiske, bez pretenzije da dajem neke definitivne odgovore i uputstva. A redovi koji slede zasnovani su i na mojim ranijim metod pecanjima na rekama i na dva nedavna – prvo na Dunavu, a zatim i na Tamišu, na kojima sam koristio baš »flet« hranilice i metod pristup.
PRVE MODERNE HRANILICE ZA METOD nabavio sam na preporuku svog tadašnjeg trenera i velikog prijatelja Nenada Kostadinovića. Bile su to fenomenalne Maverove hranilice, uz koje je išao odgovarajući silikonski kalup, a kupio sam ih u prodavnici NešKo Ribolov, jednoj od meni do danas najdražih i sigurno najbolje snabdevenih fideraških radnji (koja, nažalost, odavno ne postoji). Od tada je prošlo mnogo vremena, a već duži niz godina su za mene od modela tog tipa nezamenljive AS Flat Method hranilice (iako, naravno, postoje kvalitetni modeli tog tipa i kod drugih proizvođača).
Interesantno mi je, iz današnje perspektive, da sam uz prve Maver hranilice počeo da koristim tada na našem tržištu nove i vrlo kvalitetne Timar Mix Method primame, koje su se nedavno posle duže pauze opet pojavile kod nas, pa sam se na dva gorepomenuta skorašnja pecanja vratio Timar Mix smesama namenjenim baš za »metod«, a osim njih za punjenje hranilica koristio sam i Meleg Bait Soft Pelet, koji mi se dobro pokazao u više prilika. Za mamce za ovakav pristup koristim razne pop-apove i naših i stranih proizvođača – Maxi Baits, Meleg Bait, Filex, SBS, Steg, Serie Walter, Haldorado itd. i uvek nosim znatno više vrsta nego što iskoristim na pecanju, jer iz iskustva odlično znam da valja imati što širi izbor aroma, boja i veličina, budući da nikada ne možemo unapred sa sigurnošću znati na šta će riba najbolje reagovati.
INAČE, KADA SU SE METOD HRANILICE pojavile, rasprostranjeno je bilo uverenje da se one, s obzirom na način pecanja za koji su predviđene, mogu koristiti prevashodno na ribom izrazito bogatim komercijalnim revirima. Na početku sam ih i ja samo tako koristio.
Međutim, jedno pecanje pre više godina, na Tamišu kod Tomaševca, otvorilo mi je neke nove vidike u pogledu mogućnosti metod pristupa na »divljim« vodama. Tom prilikom, kao i obično, počeo sam s kaveznim hranilicama i prirodnim mamcima i dobro mi je išlo – u prvih nekoliko sati bilo je lepih deverika i babuški.
Ali onda je riba nekako stala, pa sam, nakon što sam bezuspešno isprobao sva standardna rešenja za takve situacije, probe radi a bez velikih očekivanja, na jedan od štapova kojima sam do tada pecao namontirao metod sistem i na brzinu zamesio metod hranu, koju sam imao u torbi (za slučaj da neplanirano krenem na neku »komercijalu«). Zabacio sam u istu tačku u kojoj sam i do tada pecao i gde sam već kaveznim hranilicama nabacao dosta praškaste hrane, raznog zrnevlja i mesnih mamaca. I desilo se ono što, iskreno govoreći, baš i nisam očekivao – praktično odmah je usledio jak udarac i na štapu, a ubrzo i u mojim rukama, našla se deverika teška gotovo kilogram! Da se nije radilo o slučajnosti, potvrdilo je narednih pola sata, tokom kojih sam na isti način i mamac dobio više jednako lepih riba, dok je na drugom štapu, na kom je i dalje bila kavezna hranilica punjena primamom na koju sam od početka pecao, u tom periodu bilo manje dešavanja, a i ribe koje su se javljale bile su, u proseku, znatno sitnije.
OD TADA, METOD PRISTUP NA »DIVLJIM« vodama često primenjujem, uglavnom na isti ili sličan način. Tako je bilo i nedavno na Dunavu, a potom i na Tamišu kod Glogonja, gde su i načinjene slike koje prate ovaj tekst. Oba puta pecanje sam započeo s klasičnim kaveznim hranilicama, te sa živim mamcima (tankom crvenom glistom, mesnim crvićima i pinkijima) na sitnoj udici, a u kvalitetnu praškastu primamu ubacivao sam dosta mrtvih crva i mešavine šećerca, peleta, kuvane pšenice i konoplje.
Isprva je takav pristup davao lepe rezultate, ali je oba puta aktivnost ribe oslabila, na šta sam po već odavno usvojenom principu reagovao na već formirano hranilište plasirajući sistem s »flet« hranilicom napunjenom primamom metod tipa i s vafterom montiranim na »trn« ispod udice vezane na kratak predvez od upredene strune. I oba puta, kao nekada davno na Tamišu kod Tomaševca, sledili su brzo udarci, i to većih riba od onih koje sam prethodno dobijao. Do kraja oba pecanja uporedo sam koristio i »kavezaški« i metod pristup, a metod je davao bolje rezultate, s tim što moram napomenuti i da je nesporno zahtevniji i od kaveznog pecanja i od »metodašenja« na komercijalnim revirima.
NAIME, NA OTVORENIM VODAMA, RIBA, po pravilu, nije koncentrisana u tako velikom broju kao na malim i bogato poribljenim stajaćicama, na kojima se peca po principu »uhvati i pusti«. Zato ja uvek (naravno u delu sezone kada se voda već ugrejala i riba se dosta kreće) prvo formiram hranilište, na kom će uz praškastu hranu biti i dosta konkretnijih zalogaja, tj. raznog zrnevlja. Neke moje kolege primenjuju u tu svrhu na »divljim vodama« i tzv. teško početno hranjenje »spod-miksom«, dok ja idem na češće zabacivanje uz upotrebu hranilica koje kasnije koristim i tokom pecanja.
Na ovom mestu moram da naglasim i to da nisam... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 637-)