Po pravilu bi u rano proleće, dok su vode još prilično hladne, bela riba trebalo da se najbolje hrani u najtoplijem delu dana, tj. oko podneva, pogotovo na vodama na većoj nadmorskoj visini. Ovog puta nije bilo tako – tek je pred zalazak sunca počeo je intenzivan cug
Još krajem druge dekade marta bilo je evidentno da će mrest skobalja početi znatno pre 15. aprila, kada u Srbiji počinje lovostaj na tu izuzetno popularnu vrstu bele ribe. U to sam se direktno uverio pecajući bolonjezom i vožnjom plovka na Južnoj Moravi blizu Niša (o čemu sam pisao u prošlom broju Ribolova), pa sam odlučio da prvi deo sezone lova skobalja na rekama zatvorim već oko kalendarskog početka proleća i da zanimaciju potražim na drugim terenima, pecajući neke druge vrste na konkretnoj situaciji najprimereniji način.
MOJE PRVO ODREDIŠTE bilo je Zavojsko jezero, nedaleko od Pirota, na koje sam izašao rešen da probam da u Gostuškom zalivu lovim belu ribu »fiksnim« štapom (teleskopom bez vođica, tzv. petljašem ili direktašem) dugim osam metara. Sistem sam napravio od osnovnog najlona debljine 0,125 mm, plovka nosivosti 2 g, te 20 do 25 cm dugog podveza od najlona Colmic Fendreel prečnika 0,105 mm, sa udicama Takara AT 410 BRZ, u veličinama 14 i 16. Pecao sam na dubini od 2 m, a olovne dramlije razvukao između plovka i predveza kako bi sistem polako tonuo, dajući na taj način ribi priliku da mamac uzima već u propadanju.
Na lokaciji za koju smo se moj prijatelj i kolega po štapu Nenad Stojanov i ja opredelili dubina je bila oko 4 m, a kako smo očekivali da će se pre svega javljati bodorka, nismo u vezi s primamom imali mnogo dilema niti smo se zanosili idejom da pravimo neke komplikovane kombinacije, već smo za tu ribu provereno efikasnoj brašnastoj hrani Sensas Gross gardons dodali dvostruko veću količinu teške zemlje i potom u tu smesu ubacili još samo kastere (učaurene mesne crviće) i mrtve bele crve. Na početku smo obojica napravili »jak patos« od hrane, tako što smo bacili u zonu pecanja po petnaestak kugli primame veličine stonoteniske loptice, a potom smo do kraja ribolova bacali po jednu do dve kuglice iste veličine na svakih desetak minuta.
I ZA MAMAC SMO KORISTILI... (-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 634-)