Štampa

Ka­da na re­ku bo­ga­tu ri­bom, kao što je Dri­na, do­đu ri­bo­lov­ci sprem­ni da se po­tru­de oko pri­hra­nji­va­nja, iz­bo­ra te­re­na, mam­ca, si­ste­ma i pre­zen­ta­ci­je, uspeh ret­ko iz­o­sta­je, čak i u si­tu­a­ci­ja­ma ka­da se uslo­vi na vo­di na­glo pro­me­ne. Ovog pu­ta, naj­bo­lje su ra­di­le krup­ne mre­ne, uz po­ne­ku plo­ti­cu

Milan sa jednodnevnom ulovom

­Mno­gi plov­ka­ro­ši i fi­de­ra­ši po­seb­no vo­le lov de­ve­ri­ke i sva­ku pri­li­ku ko­ja im se uka­že ko­ri­ste za pe­ca­nje ribe. Ove je­se­ni ta atrak­tiv­na i po­pu­lar­na ci­pri­nid­na vr­sta uspe­šno se hva­ta­la na mno­gim te­re­ni­ma na na­šem de­lu Ti­se, pa i kod se­la Kni­ća­nin...

Lov gra­blji­vi­ca naj­ma­njim ve­štač­kim mam­ci­ma, na naj­fi­ni­ji pri­bor (štap te­ži­ne ba­ca­nja do pet­na­e­stak gra­ma, ma­lu ma­ši­ni­cu i naj­lon preč­ni­ka do 0,16 mm ili ple­te­ni­cu de­blji­ne do 0,10 mm) ima sve vi­še pri­sta­li­ca ši­rom sve­ta, pa i kod nas. Naš sa­rad­nik lo­vio je to­kom 2015. na taj na­čin uspe­šno vi­še vr­sta ri­ba, na te­ku­ćim i sta­ja­ćim vo­da­ma ši­rom Sr­bi­je

Ve­li­ke i sna­žne ri­be, kao što je si­bir­ska mla­di­ca, ni­je la­ko lo­vi­ti ni va­ra­li­ča­re­njem, a nekmoli kla­sič­nim mu­ši­ča­re­njem, pre­fi­nje­nom teh­ni­kom, osmi­šlje­nom ta­ko da po­ten­ci­jal­na lo­vi­na ima ve­li­ke šan­se da se do­ko­pa slo­bo­de čak i ka­da je ne­u­po­re­di­vo ma­nja i sla­bi­ja ne­go što je taj­men. Za­do­volj­stvo je još ve­će ka­da ri­bo­lo­vac uhva­ti dva ka­pi­tal­ca ka­kva ni­ko na sve­tu ni­je na taj na­čin upe­cao!

Spu­šta­ju­ći se niz re­ku i dr­že­ći si­stem sa va­ra­li­com ili ke­de­rom bli­zu dna, te ga po­vre­me­no odi­žu­ći i spu­šta­ju­ći, sva­ko mo­že da tu i ta­mo uhva­ti po­ne­kog smu­đa. Ali, da bi ulo­vi bi­li re­dov­ni, mo­ra­mo zna­ti šta ra­di­mo, gde i ka­ko.

Su­prot­no ši­ro­ko ras­pro­stra­nje­nom uve­re­nju, pe­ca­nje na ko­mer­ci­jal­nim re­vi­ri­ma ni­je uvek la­ko i jed­no­stav­no. Čak i ka­da je vo­da pre­pu­na ri­be, če­sto je po­treb­no do­bro se po­tru­di­ti da bi­smo je pri­ma­mi­li i na­ve­li da se hra­ni onim što smo oka­či­li na udi­cu.