Naš naj­tro­fej­ni­ji tak­mi­čar u di­sci­pli­ni plo­vak odav­no je po­ka­zao da se od­lič­no sna­la­zi i u dru­gim teh­ni­ka­ma, a na je­ze­ru Ko­kin Brod go­di­na­ma iz­u­zet­no uspe­šno pe­ca­ ša­ra­na i plo­ti­cu du­bin­skim me­to­dom. Od ove se­zo­ne je po­čeo da eks­pe­ri­men­ti­še sa mam­ci­ma, što je od­mah da­lo do­bre re­zul­ta­te

Sva­ke se­zo­ne, pa i ove, ka­da 15. apri­la poč­ne lo­vo­staj na be­lu ri­bu, ja se sa Dri­ne se­lim na Zla­tar­sko je­ze­ro (Ko­kin Brod), na kom pro­vo­dim po ne­ko­li­ko da­na sed­mič­no (od sre­de ili če­tvrt­ka do ne­de­lje) i re­dov­no pri­hra­nju­jem me­sto na kom ću od 1. ju­na pe­ca­ti ša­ra­na i dru­ge ci­pri­ni­de. Kao što či­ta­o­ci Ri­bo­lo­va zna­ju, na ru­ku mi ide to što imam pro­iz­vod­nju pri­ma­ma i ma­ma­ca za ri­bu, te mo­gu da sve ono što osta­ne kao ras­tur, tj. iz ra­znih raz­lo­ga ne ode u pro­da­ju, is­ko­ri­stim da na­pra­vim me­ša­vi­nu ko­ju pla­si­ram na hra­ni­li­šte is­pod svo­je vi­ken­di­ce na je­ze­ru. Tu ima sve­ga i sva­če­ga – bra­šna­ste hra­ne, »sa­la­ma«, ku­va­nog ku­ku­ru­za, pše­ni­ce, ko­no­plje itd., a ja naj­ve­ći deo pri­ma­me ba­cim ne­de­ljom po pod­ne, ka­da kre­ćem ku­ći. Ta­da pro­spem kan­tu sme­se po sva­kom od tri ša­ran­ska šta­pa (ko­ji­ma pe­cam raz­vla­če­ći si­ste­me da­le­ko od oba­le), a jed­nu is­pra­znim i po­red pon­to­na na kom mi šta­po­vi sto­je, kao pri­ma­mu za plo­ti­cu, ko­ju lo­vim u nje­go­voj bli­zi­ni. Od zr­ne­vlja u pri­ma­mu za plo­ti­cu uba­cim ne­što vi­še pše­ni­ce, dok u hra­nu za ša­ra­na sta­vim vi­še sta­rog ku­ku­ru­za u ra­znim aro­ma­ma i ku­va­ne ko­no­plje.

Od po­čet­ka ju­na re­dov­no pe­cam od če­tvrt­ka do ne­de­lje, i tih da­na ba­cam mi­ni­mal­nu ko­li­či­nu pri­ma­me, kad raz­vla­čim si­ste­me, tek to­li­ko da pod­stak­nem na je­lo ri­bu ko­ja je pret­hod­nih ne­ko­li­ko da­na ima­la obi­lje raz­ne hra­ne na dnu i mo­gla je pot­pu­no slo­bod­no da je uzi­ma jer je ni­ko ni­je ome­tao.

NA PO­ČET­KU KAM­PA­NJE HRA­NJE­NJA, dok je vre­me hlad­ni­je, pri­ma­mu ba­cam na du­bi­nu od 5-6 m, a po­tom na sve ma­nju ka­ko se bli­ži kraj za­bra­ne, do one od 2,5-3 m po­čet­kom ju­na.

Ka­da od 1. ju­na poč­nem da pe­cam, on­da ša­ra­nu na­me­nje­ne mam­ce i si­ste­me naj­pre pla­si­ram na du­bi­nu od 4 do 5 m i tu ih osta­vljam ako se be­la ne ja­vlja mno­go. Ali ako be­la tu in­ten­ziv­ni­je pro­ra­di, on­da mam­ce za ša­ra­na raz­vla­če­njem pla­si­ram u pli­ću zo­nu, na du­bi­nu od 2-3 m.

Na hra­ni­li­šte ko­je je uz pon­ton plo­ti­ca se na­vik­ne da do­la­zi sva­ko­dnev­no, ali krup­ne ri­be te vr­ste su pla­šlji­ve i tu bu­du sa­mo ra­no uju­tru, dok se pre­ko da­na po­me­re du­blje.

PO­ŠTO U PRI­MA­MI ZA ŠA­RA­NA ima do­sta ku­ku­ru­za, lo­gič­no je i da ga ko­ri­stim kao ma­mac. Pro­bao sam ra­ni­je da pe­cam na še­će­rac, ko­ji ša­ran do­ka­za­no vo­li, ali sam od nje­ga usko­ro od­u­stao jer se is­po­sta­vi­lo da ga br­zo ski­ne sit­na ri­ba – bo­dor­ke, ma­le plo­ti­ce i kle­no­vi.  Za­to sam pre­šao na sta­ri ku­ku­ruz.

E sad, bu­du­ći da kao i mno­gi dru­gi ri­bo­lov­ci vo­lim da me­njam i kom­bi­nu­jem aro­me svih ma­ma­ca, pa i sta­rog ku­ku­ru­za... (-Ceo tekst mo­že­te pro­či­ta­ti u Ri­bo­lo­vu br. 665-)