Uspeh o koncu
KARAKTERISTIKE, PREDNOSTI I MANE MONOFILNIH I UPREDENIH STRUNA
Izraz Damoklov mač koristi se da označi opasnost koja čoveku stalno preti. Antička legenda kaže da je jednom prilikom Damoklo pozavideo tiraninu Dioniziju na sreći. Da bi mu pokazao kakva je ta njegova sreća, Dionizije je naredio da laskavca kraljevski počaste za njegovom trpezom, ali mu je iznad glave o konjsku dlaku obesio mač.
Ne bi se baš moglo reći da nama ribolovcima nad glavom visi Damoklov mač, dok nas voda i obala goste svojim dražima, jer uz minimalne mere opreza možemo lako izbeći većinu potencijalnih nevolja. Ali, jednu strepnju teško možemo izbeći. Premda nam tokom pecanja o koncu ne visi život, pitanje snage tanke strune, koja nam služi da ribi ponudimo mamac, ali i da je izvučemo iz vode, ne prestaje da izaziva nelagodu i nedoumice.
Najlon koji se koristi za pecanje (eng. nylon, a u različitim delovima Srbije koriste se lokalni nazivi: damil, žilica, svila, silk...) je najlonski polimer izuzetno dugačkih molekula, napravljen od jednog vlakna (monofilament). Sirovina se u proizvodnom procesu zagreva (topi se na 260° C) i mikrometarski precizno razvlači do željene debljine. Karakteristike se menjaju dodavanjem aditiva i boje...
(-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 240-)
Izraz Damoklov mač koristi se da označi opasnost koja čoveku stalno preti. Antička legenda kaže da je jednom prilikom Damoklo pozavideo tiraninu Dioniziju na sreći. Da bi mu pokazao kakva je ta njegova sreća, Dionizije je naredio da laskavca kraljevski počaste za njegovom trpezom, ali mu je iznad glave o konjsku dlaku obesio mač. Ne bi se baš moglo reći da nama ribolovcima nad glavom visi Damoklov mač, dok nas voda i obala goste svojim dražima, jer uz minimalne mere opreza možemo lako izbeći većinu potencijalnih nevolja. Ali, jednu strepnju teško možemo izbeći. Premda nam tokom pecanja o koncu ne visi život, pitanje snage tanke strune, koja nam služi da ribi ponudimo mamac, ali i da je izvučemo iz vode, ne prestaje da izaziva nelagodu i nedoumice.
Najlon koji se koristi za pecanje (eng. nylon, a u različitim delovima Srbije koriste se lokalni nazivi: damil, žilica, svila, silk...) je najlonski polimer izuzetno dugačkih molekula, napravljen od jednog vlakna (monofilament). Sirovina se u proizvodnom procesu zagreva (topi se na 260° C) i mikrometarski precizno razvlači do željene debljine. Karakteristike se menjaju dodavanjem aditiva i boje...
(-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 240-)
Vazdušaste ružice i šarene mrvice
HLEB I PREZLA KAO DODACI BRAŠNASTIM PRIHRANAMA
Na prvi pogled deluje nelogično, ali je istinito – u zapadnoevropskim zemljama, u kojima je standard stanovništva znatno viši od našeg, hleb i prezle se mnogo više koriste kao dodaci kupovnim hranama. Osnovni razlog nedovoljne upotrebe ovih lako dostupnih, a pri tom veoma važnih sastojaka kvalitetne primame leži u neobaveštenosti, jer veoma mali broj kolega ume da ih pravilno pripremi i upotrebi.
S druge strane, hleb se kod nas veoma mnogo koristi za primamljivanje ribe. Međutim, većina ribolovaca ni ne pokušava da ga dodaje brašnastim prihranama, već na velike komade iskidane bajate vekne ubacuje (zajedno sa kamenjem) u džakove od krompira, koje potom baca (ili spušta) na mesto pecanja, ili stari hleb dobro natopi, iscedi i od njega pravi kugle, koje otežava oblucima (ta je varijanta dominantna na tekućicama ciprinidnog regiona). Nažalost, na oba pomenuta načina izvlačimo najmanje iz ove komponente koja može da pruži mnogo više!
Evo jednostavnog načina da umnogome poboljšamo primamu, naročito onu namenjenu šaranima, babuškama i deverikama. Beli hleb tipa Sava, star oko dva dana, isečemo na nekoliko većih komada, pa ga (ne odstranjujući koru) prosejemo kroz takmičarsko sito...
(-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 240-)
Na prvi pogled deluje nelogično, ali je istinito – u zapadnoevropskim zemljama, u kojima je standard stanovništva znatno viši od našeg, hleb i prezle se mnogo više koriste kao dodaci kupovnim hranama. Osnovni razlog nedovoljne upotrebe ovih lako dostupnih, a pri tom veoma važnih sastojaka kvalitetne primame leži u neobaveštenosti, jer veoma mali broj kolega ume da ih pravilno pripremi i upotrebi.S druge strane, hleb se kod nas veoma mnogo koristi za primamljivanje ribe. Međutim, većina ribolovaca ni ne pokušava da ga dodaje brašnastim prihranama, već na velike komade iskidane bajate vekne ubacuje (zajedno sa kamenjem) u džakove od krompira, koje potom baca (ili spušta) na mesto pecanja, ili stari hleb dobro natopi, iscedi i od njega pravi kugle, koje otežava oblucima (ta je varijanta dominantna na tekućicama ciprinidnog regiona). Nažalost, na oba pomenuta načina izvlačimo najmanje iz ove komponente koja može da pruži mnogo više!
Evo jednostavnog načina da umnogome poboljšamo primamu, naročito onu namenjenu šaranima, babuškama i deverikama. Beli hleb tipa Sava, star oko dva dana, isečemo na nekoliko većih komada, pa ga (ne odstranjujući koru) prosejemo kroz takmičarsko sito...
(-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 240-)
Šaran 18,6 kg
Zoran Marinkov, rukovalac građevinske mehanizacije iz Zrenjanina, šarana od 18,6 kg ulovio je na zrenjaninskoj peskari Čepel, na zrno kukuruza sa aromom meda. Savladao ga je za 35 minuta, uz pomoć kolege Arpada, koji se prihvatio meredova.Kamen, zemlja, krv i hleb
MINI REPORTAŽA: LOV BODORKE NA RUKAVCU TAMIŠA KOD OPOVA
Badžino jezero, mali rukavac Tamiša uzvodno od brane kod Opova, bio je tog jutra skoro potpuno zaleđen. Iako je bilo očigledno da prljavobela pokorica više ni izbliza nije debela i čvrsta, kao do pre desetak dana, trebalo je uložiti podosta truda da bismo napravili mesto na kome ćemo komotno pecati. Na sreću, računao sam na to, pa sam od kuće poneo oko 15 m dug komad jakog kanapa, kojim sam nameravao da vežem kamen, neophodan za razbijanje leda. Gromadu tešku oko 3 kg, a pri tom savršeno oblikovanu za ono što je nama trebalo, sa usekom po sredini, u koji je kanap taman mogao da legne, našao sam dok smo se probijali kroz priobalni gustiš pored Tamiša.
Kada smo stigli na mesto, čvrsto sam privezao teg, kako ne bi spao pri bacanju, a drugi kraj kanapa sam, za svaki slučaj (da mi ne bi skliznuo u vodu), zavezao za jaku žilu topole, koja je virila iz zemlje, na samoj obali. Lansirao sam projektil na oko 7-8 m od obale, u zonu sa dubinom od 3,5-4 m. Napravio je rupu i propao bez većih problema, što me je veoma obradovalo. Malo sam popustio kanap, ne bi li kamen potonuo toliko da, kada ga naglo povučem, u ledenu ploču sa donje strane udari dovoljno jako da je polomi. Tako sam, malo po malo, napravio kanal sve do obale...
(-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 240-)
Badžino jezero, mali rukavac Tamiša uzvodno od brane kod Opova, bio je tog jutra skoro potpuno zaleđen. Iako je bilo očigledno da prljavobela pokorica više ni izbliza nije debela i čvrsta, kao do pre desetak dana, trebalo je uložiti podosta truda da bismo napravili mesto na kome ćemo komotno pecati. Na sreću, računao sam na to, pa sam od kuće poneo oko 15 m dug komad jakog kanapa, kojim sam nameravao da vežem kamen, neophodan za razbijanje leda. Gromadu tešku oko 3 kg, a pri tom savršeno oblikovanu za ono što je nama trebalo, sa usekom po sredini, u koji je kanap taman mogao da legne, našao sam dok smo se probijali kroz priobalni gustiš pored Tamiša. Kada smo stigli na mesto, čvrsto sam privezao teg, kako ne bi spao pri bacanju, a drugi kraj kanapa sam, za svaki slučaj (da mi ne bi skliznuo u vodu), zavezao za jaku žilu topole, koja je virila iz zemlje, na samoj obali. Lansirao sam projektil na oko 7-8 m od obale, u zonu sa dubinom od 3,5-4 m. Napravio je rupu i propao bez većih problema, što me je veoma obradovalo. Malo sam popustio kanap, ne bi li kamen potonuo toliko da, kada ga naglo povučem, u ledenu ploču sa donje strane udari dovoljno jako da je polomi. Tako sam, malo po malo, napravio kanal sve do obale...
(-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 240-)











