Hobby Press

MALE TAJNE USPEŠNIH LOVACA NA LIGNJE

Većina uspješnih lovaca na lignje ima neku tajnu i brižljivo razrađenu metodu. Ali, čak se i oni najbolji pitaju u čemu griješe, kada ulovi potpuno izostanu. Po tom pitanju nema bitne razlike između riba i popularnog glavonošca, koji je također osjetljiv na promjene u svojoj okolini i onda kada nije pri apetitu jednostavno ga ne možemo navesti da uzme mamac. Nažalost, u ovom slučaju ne važe opća pravila, već je svaki akvatorij svijet za sebe, u kome su promjene najčešće izrazito lokalnog karaktera.
KADA LIGNJU OKRZNEMO ili zakačimo pri skosu (povlačenju sistema), znamo da je bila u neposrednoj blizini i tada najčešće kažemo da je varalica koju koristimo lovna. No, nije nemoguće ni da u praznim skosevima izvlačimo ovoj grabljivoj vrsti potencijalni plijen ispred nosa.
Prema nekim istraživanjima, lignja vrlo pažljivo i nježno opipava ono što joj djeluje kao lak zalogaj, koji ne može pobjeći (uginule ili ošamućene ribe, a i skosavice koje leže na dnu). Ako joj to što dodirne djeluje prihvatljivo, prvenstveno teksturom, lignja će to privući i ostalim trakovima (kracima) i jednostavno se objesiti. Tko god je radio sa dva pribora istovremeno, veoma dobro zna koliko se liganja samo okači o mamac koji miruje. Nema srećnika kome će se nekoliko večeri za redom više puta dogoditi da baš u samom početku skosa dobije lignju. Takvi su ulovi zapravo posljedica pipanja mirujućeg mamca. Za takve lignje »samoubojice« savršene su mekano obložene skosavice i peškafonda sa izraženom teksturom, koje ih neće odbiti u prvom kontaktu, jer »odjeća« takvih varalica počinje djelovati još prije »završnog« čina opipa...
(-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 289-)

Potočnu pastrmku od 1,1 kg i 42 cm Marko Mančić, vlasnik knjaževačke ribolovačke radnje Lotos, uhvatio je 2. septembra, u 6,15 č, na Crnom Timoku, na 3 cm dug vobler vlastite izrade. Varaličario je štapom Sportex Carboflex NG od 2,1 m, t.b. 20 g, čekrkom Daiwa Certate 2000 i pletenicom Tufline prečnika 0,10 mm.

ZIMSKI LOV SMUĐA IZ ČAMCA NA VELIKOJ RECI

Usljed ekstremno niskog vodostaja Save i Dunava i velike providnosti vode, sredinom decembra smuđ se na teritoriji Beograda preko dana slabo lovio sa obale, a pretežno se dobijao u večernjim satima, i to na mjestima sa većom dubinom i jačim protokom. Kako su temperature vazduha bile ispod nule, takav ribolov nije bio ni prijatan ni lak, a uz to su i ulovi bili rijetki, pa je varaličarima jedinu utjehu predstavljalo to što su se ipak dobijale relativno krupne ribe za naše prilike – uglavnom teške između 1 i 2 kg.
MEĐUTIM, SMUĐ JE U TOM PERIODU, kada se voda postepeno hladila, bio pri apetitu, osjećajući približavanje mrijesta, i mogao se uspješno loviti varaličarenjem i muvanjem, ali daleko od obale, kako vertikalnim džigovanjem iz čamca nošenog snagom toka, tako i zabacivanjem iz usidrenog plovila, pa sam sa prijateljima koji imaju dugogodišnje smuđaroško iskustvo tokom decembra dvadesetak puta lovio na taj način, nekada po ceo dan, a nekada tek po nekoliko sati. Glavni problem predstavljalo je pronalaženje aktivne ribe, jer je smuđ bio u pokretu i nije se hranio ni često ni u pravilnim intervalima. Tražili smo ga u dubini, na mjestima sa jačim protokom, u virovima koji se formiraju oko stubova mostova, kao i u većim limanima sa povratnim tokom, zatim u rupama, među potopljenim panjevima, kao i na odsjecima i sprudovima sa naglim promjenama dubine, a zanimljivo je da smo u nekoliko navrata dobre ulove ostvarili na »ravnim« mjestima, na kojima ništa nije ukazivalo na prisustvo ribe...
(-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 289-)

ZIMSKI LOV KRUPNIH PLOTICA NA DRINI

Jedan od dva dana u okviru svoje januarske ekspedicije na Drinu, tročlana ekipa Ribolova, koju su činili Ninoslav Žagar, Vladimir Stakić i potpisnik ovog priloga provela je pecajući sa majstorom plovka Goranom Radovićem Gicom, na delu reke između Ljubovije i Bajine Bašte. I pored brojnih obaveza, naš najtrofejniji takmičar i u svetskim okvirima jedan od najcenjenijih »bolonjezista« na tekućicama mrenskog tipa je dao sve od sebe kako bi nam pokazao deo lepota i bogatstva Drine i pokazao nam kakve se ribe na njoj love u zimskom periodu.
Dok smo se pripremali za akciju, na parkingu na čuvenom lokalitetu Krivi vir, Gica se sa setom prisećao zlatnih dana svoje Drine, a zatim nam sa dosta gorčine pričao o trenutnoj situaciji na ovoj predivnoj reci, na kojoj se u zimovnicima sa obeju strana, u kojima svakodnevno love brojni ribolovci, dosta riba hvata za telo ili peraja, a ne za usta (tj. praktično izgrabulja), zbog čega on poslednjih godina izbegava te pozicije, a za svoj glavni cilj na Drini je postavio pronalaženje mesta na kojima se na otvorenoj vodi može uspešno loviti na sportski način.
KAO I NA MNOGIM DRUGIM rekama na kojima vodostaj svakodnevno oscilira u zavisnosti od režima rada hidroelektrana i na Drini je izbor mesta u zavisnosti od nivoa jedan od najvažnijih faktora uspeha. Kada nivo počne da se menja, najbolji poznavaoci ove reke se kolima premeštaju sa mesta na mesto, prateći porast ili tražeći najizgledniju lokaciju za ribolov po manjoj vodi. Mi smo promenili tri mesta i tek na četvrtom (na čuvenom Mutovom viru) uspešno lovili, iako nam vodostaj ni tu nije u potpunosti išao na ruku...
(-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 289-)