Iako se od­vi­ja u ur­ba­nom am­bi­jen­tu, ovo je u iz­ve­snom smi­slu eks­trem­ni ri­bo­lov, jer ni­je la­ko na­ći slo­bod­no me­sto na kom ima ri­be, a tre­ba se i do­bro spre­mi­ti ka­ko bi­smo vr­lo kra­tak cug što bo­lje is­ko­ri­sti­li i pri tom pri­vu­kli što ma­nje pa­žnje, što je neo­p­hod­no uko­li­ko že­li­mo da još ko­ji put pe­ca­mo na is­toj po­zi­ci­ji. Zbog sve­ga to­ga, pra­vi grad­ski ba­bu­škar mo­ra da se po­na­ša bez­ma­lo kao ge­ri­lac na ra­ti­štu

Ne­ko­li­ko iz­la­za­ka na te­ku­će vo­de po­ka­za­lo je da je ovaj ele­gant­ni, la­ki a pri tom vr­lo sna­žni štap, iako kon­ci­pi­ran za pot­pu­no dru­ga­či­ju va­ri­jan­tu fi­de­ra, od­li­čan za lov krup­ne be­le ri­be ka­ve­znim hra­ni­li­ca­ma u te­ku­ćoj vo­di.

Sme­de­rev­ski plov­ka­ro­ši u naj­to­pli­jem de­lu go­di­ne ima­ju za­ga­ran­to­va­nu za­ni­ma­ci­ju – lov be­le ri­be na pri­stu­pač­nom i iz­da­šnom, ma­da ne i la­kom te­re­nu, kod sred­njo­ve­kov­nog utvr­đe­nja ko­je je sim­bol nji­ho­vog gra­da. Za­to su tu oku­plja­ju sva­kog po­po­dne­va.

Odav­no je po­zna­to da bu­co­va tre­ba tra­ži­ti ta­mo gde do­la­zi da je­de – tač­ni­je ta­mo gde se gru­pi­še sit­na ri­ba. A u uslo­vi­ma ni­skih vo­do­sta­ja i vi­so­kih tem­pe­ra­tu­ra ta­kva me­sta su reč­ni spru­do­vi i pli­ća­ci iz­lo­že­ni uda­ru ma­ti­ce, gde je vo­da br­ža i ki­se­o­ni­kom bo­ga­ti­ja, a uz to i do­no­si ra­znu hra­nu.

Ve­ći­na ri­bo­lo­va­ca još uvek sma­tra da pot­pu­no ili pre­te­žno cr­ni ve­štač­ki mam­ci slu­že sa­mo da bi pro­iz­vo­đa­či i tr­gov­ci na­iv­nim pe­ca­ro­ši­ma uze­li još ma­lo nov­ca. Me­đu­tim, oni ko­ji ta­kvim va­ra­li­ca­ma da­ju do­volj­nu mi­nu­ta­žu vr­lo br­zo shva­te ko­li­ko je ta­kvo pre­du­be­đe­nje po­gre­šno.