Odla­zak dvo­ji­ce iskusnih va­ra­li­ča­ra na te­ren ko­ji je u ovom de­lu se­zo­ne pret­hod­nih go­di­na sko­ro re­dov­no da­vao le­pe ban­da­re i mno­go štu­ka ra­znih ve­li­či­na do­neo je ovog pu­ta broj­ne ulo­ve ko­ji­ma se ni u snu ni­su na­da­li

Na Sre­br­no je­ze­ro smo kra­jem no­vem­bra moj pri­ja­telj Mi­ša i ja kre­nu­li vo­đe­ni na­me­rom da lo­vi­mo ban­da­re, ko­ji bi na ovoj aku­mu­la­ci­ji sa­da tre­ba­lo da bu­du vr­lo ak­tiv­ni. Me­đu­tim, ono če­mu smo se na­da­li pot­pu­no je iz­o­sta­lo, a mi smo se na­pe­ca­li ri­be o ko­joj uop­šte ni­smo raz­mi­šlja­li.

NA JE­ZE­RU NAS JE DO­ČE­KA­LO SUN­ČA­NO vre­me, bez ve­tra, a na po­vr­ši­ni smo vi­de­li ne­sva­ki­da­šnju sli­ku – ogrom­na ja­ta ba­bu­ški ve­li­či­ne od oko 100 do 300 g pli­va­la su na sve stra­ne!? Mi­ša, ko­ji je istin­ski za­lju­blje­nik u mor­mi­šing i dru­ge vi­do­ve na­no-va­ra­li­ča­re­nja, na ma­lec­ku udi­cu (No. 10) sa ote­ža­njem ma­njim od 0,5 g na­mon­ti­rao je gu­me­nu imi­ta­ci­ju lar­ve ko­mar­ca, na ka­kvu se tom teh­ni­kom, ko­ju su po­sled­njih go­di­na raz­vi­li i do sa­vr­šen­stva do­ve­li ru­ski va­ra­li­ča­ri, hva­ta­ju ra­zni ci­pri­ni­di.

Ja sam se od­lu­čio za Ja­i­tech šed od 6,25 cm (2,5 in­ča), re­šen da pri dnu po­tra­žim ban­da­re.

UBR­ZO MI­ŠA VA­DI PR­VU ba­bu­šku, a već u na­red­nom za­ba­ča­ju i dru­gu. Ja za to vre­me ba­cam kao u bu­nar – ne­mam ni pi­pa­nje. Ma­lo po­tom pre­la­zim na la­ga­nu i ma­lu ka­ši­ku, u na­di da bi mo­gla bi­ti za­ni­mlji­vi­ja ban­da­ri­ma od ri­bo­li­kog si­li­kon­ca. Me­đu­tim, ni na­red­nih de­se­tak mi­nu­ta mi ne do­no­si ni­ka­kva de­ša­va­nja, dok dru­gar i da­lje spo­ra­dič­no do­bi­ja ba­bu­ške!?

NE­DU­GO ZA­TIM PO­ČI­NJE DA du­va ve­tar, i to ne sa­svim slab, ko­ji nam ote­ža­va pre­zen­ta­ci­ju la­kih va­ra­li­ca, pa od­lu­ču­je­mo da pre­đe­mo pre­ko na­si­pa, u zi­mov­nik, ko­ji je di­rekt­no po­ve­zan sa Du­na­vom (a pum­pom sa je­ze­rom), i da pro­ba­mo da tu na­đe­mo i za­ve­tri­nu i ban­da­re ili bu­co­ve, ko­ji ume­ju tu da bu­du vr­lo ak­tiv­ni, po­go­to­vo ako pum­pa ra­di.

No, na­ža­lost, ovog pu­ta od to­ga ni­je bi­lo ni­šta. Ceo sat smo obo­ji­ca pro­ba­li sve i sva­šta i za to vre­me ni­smo ima­li bu­kval­no ni­je­dan kon­takt sa ri­bom! Vra­ti­li smo se za­to na je­ze­ro, i to na istu po­zi­ci­ju na ko­joj smo pret­hod­no pe­ca­li i na ko­joj je bar bi­lo ba­bu­ški za­in­te­re­so­va­nih za mi­kro-gu­mi­ce.

A KA­KO JE VE­TAR I DA­LJE du­vao, pa ni­je bi­lo mo­gu­će lo­vi­ti sa mam­ci­ma naj­ma­njih te­ži­na, re­ši­li smo da pro­ba­mo sa 2,5-3 cm du­gim gla­vi­nja­ri­ca­ma od 2-3 g. Is­po­sta­vi­lo se da je to bio pun po­go­dak, jer je već u dru­gom za­ba­ča­ju Mi­ša do­bio ba­bu­šku od tri­sto­ti­nak gra­ma, ko­ja je pro­gu­ta­la ce­lu va­ra­li­cu!

To nas je mo­ti­vi­sa­lo da pro­ba­mo i sa ma­lo ve­ćim... (Ceo tekst mo­že­te pro­či­ta­ti u Ri­bo­lo­vu br. 651-)