Že­lja da se oku­ša u te­žim va­ri­jan­ta­ma mo­der­nog ri­bo­lo­va s hra­ni­li­com do­ne­la je sve­stra­nom pe­ca­ro­šu uz­bu­đe­nja i ulo­ve ka­kvi­ma se ni­je na­dao. Na re­ci na ko­joj ve­ći­na fi­de­ra­ša pe­ca sko­ba­lja, šlji­va­ra i mre­nu on je to­kom je­se­ni hva­tao jed­nog ve­li­kog ša­ra­na za dru­gim 

Ve­li­ki broj va­ra­li­ča­ra vo­li da lo­vi smu­đa, ali je ma­lo onih ko­ji su u toj di­sci­pli­ni ve­o­ma uspe­šni. Je­dan od ključ­nih raz­lo­ga za to uoč­ljiv je iz tek­sta ko­ji sle­di – ne­ma mno­go ko­le­ga ko­je su sprem­ne da po hlad­nom, ki­šo­vi­tom i ve­tro­vi­tom vre­me­nu pred­ve­če re­dov­no iz­la­ze na vo­du i po ne­ko­li­ko sa­ti upor­no pre­tra­žu­ju te­ren i ka­da se po ne­ko­li­ko da­na zare­dom ni­šta zna­čaj­ni­je ne de­ša­va

Nad­zor­ne ka­me­re sve če­šće se, osim u ur­ba­nim sre­di­na­ma, po­sta­vlja­ju i u pri­ro­di, iz ra­znih raz­lo­ga, či­me se zna­tno po­ve­ća­va­ju šan­se da oni ko­ji ba­ca­ju ra­zni ot­pad na me­sta ko­ja za to ni­su pred­vi­đe­na bu­du sni­mlje­ni i ka­sni­je na osno­vu to­ga pro­ce­su­i­ra­ni. Da li će to do­pri­ne­ti da na­še ri­bo­lov­ne vo­de i nji­ho­vo pri­o­ba­lje pre­sta­nu da li­če na de­po­ni­je?

Ma­nje od go­di­nu da­na na­kon što je pre­kr­šaj­ni sud u Svi­lajn­cu u po­stup­ku pro­tiv li­ca osum­nji­če­nog za te­ški ob­lik kri­vo­lo­va do­neo pre­su­du ko­ja je sa­bla­zni­la ve­li­ki deo jav­no­sti (a u me­đu­vre­me­nu je obo­re­na na vi­šoj in­stan­ci), li­ce iz istog me­sta, sa istim ini­ci­ja­li­ma i go­di­nom ro­đe­nja, ak­ter je ri­bo­kra­đe i fi­zič­kog na­pa­da na slu­žbe­no li­ce

Ka­da is­ku­san pe­ca­roš na me­stu na »di­vljoj« vo­di na kom go­di­na­ma pe­ca uhva­ti ka­pi­tal­nog ša­ra­na, obično se to pri­pi­su­je do­brom po­zna­va­nju kon­kret­ne po­zi­ci­je i nje­nom kon­ti­nu­i­ra­nom hra­nje­nju. Ali šta re­ći ka­da ta­kav ri­bo­lo­vac ode po pr­vi put na ne­ki te­ren i za tri da­na pe­ca­nja uhva­ti tri tro­fej­na ša­ra­na, od ko­jih su dva naj­ve­ća (sko­ro jed­na­ke te­ži­ne) za­jed­no ima­la pre­ko 46 kg?!