Broj­nost tol­sto­lo­bi­ka u na­šim rav­ni­čar­skim re­ka­ma, ka­na­li­ma i mno­gim ve­štač­kim aku­mu­la­ci­ja­ma iz go­di­ne u go­di­nu pri­met­no se uve­ća­va, baš kao i opre­de­lje­nost ov­da­šnjih ri­bo­lo­va­ca za ci­lja­no pe­ca­nje te vr­ste. Uglav­nom se za to ko­ri­ste ve­li­ki pe­le­ti jed­nim ime­nom na­zva­ni „teh­no­plank­ton ta­ble­te“ i si­ste­mi sa dve udi­ce is­pod ve­li­ke »ba­le­ri­ne«

Po­sled­njih go­di­na kod nas je ve­o­ma za­stu­plje­no pe­ca­nje tol­sto­lo­bi­ka na plo­vak, si­ste­mom či­ji je osnov­ni deo »teh­no­plank­ton ta­ble­ta« na ži­ča­nom no­sa­ču. Ona se po­ste­pe­no ota­pa, pri če­mu se oko nje pra­vi »ma­gla« ko­ju tol­sto­lo­bi­ci usi­sa­va­ju i on­da u usta uvu­ku i jed­nu od dve udi­ce na krat­kom pred­ve­zu, ko­je vi­se kraj ta­ble­te. I na­čin pe­ca­nja i si­stem pod­se­ća­ju na (ono što se ko­ri­sti za) lov štu­ke na »ba­le­ri­nu«, ali ima i ne­kih raz­li­ka i spe­ci­fič­no­sti na ko­je ću pro­ba­ti da uka­žem u na­red­nim re­do­vi­ma.

TOL­STO­LO­BIK JE RI­BA IZ PO­RO­DI­CE ša­ra­na. Ima pri­lič­no ve­li­ku gla­vu i oči »spu­šte­ne« bli­zu usta, zbog če­ga je i do­bio ru­sko ime ko­je ga od­lič­no opi­su­je, jer zna­či »de­be­lo­če­lac«. Po­ti­če iz Azi­je, tač­ni­je iz sli­va re­ke Amur, a mo­že da po­ra­ste i pre­ko 50 kg. Po­sto­je si­vi i be­li tol­sto­lo­bik. Obe vr­ste su ve­štač­ki une­te u na­še vo­de i bu­du­ći da su aloh­to­ne, za njih ne­ma lo­vo­sta­ja, mi­ni­mal­ne me­re ni­ti ogra­ni­če­nja dnev­nog ulo­va, ali se, na­rav­no, sme­ju hva­ta­ti sa­mo udi­com za usta. Tol­sto­lo­bik se pre­te­žno hra­ni plank­to­nom, tj. mi­kro­skop­ski sit­nim or­ga­ni­zmi­ma ko­ji leb­de u vo­di i kre­ću se no­še­ni nje­nim stru­ja­njem. Do­volj­no je da otvo­ri ve­li­ka usta i ta­ko usi­sa vo­du, ko­ju po­tom fil­tri­ra kroz or­gan ko­ji funk­ci­o­ni­še kao svo­je­vr­sna pro­ced­na plo­ča, za­dr­ža­va­ju­ći sit­ne hran­lji­ve če­sti­ce.

ZBOG TO­GA SE I MO­ŽE EFI­KA­SNO LO­VI­TI uz pri­vla­če­nje po­vr­šin­skom pri­ma­mom. Ona u gor­njem slo­ju vo­de stva­ra »ma­glu«, pa ri­ba, ha­la­plji­vo je usi­sa­va­ju­ći, u usta uvu­če i udi­cu ko­ja uz pri­ma­mu naj­če­šće vi­si bez ika­kvog mam­ca (ma­da ne­ki sta­ve na nju ku­gli­cu sti­ro­po­ra). Po­sto­ji ne­ko­li­ko na­či­na »pra­vlje­nja ma­gle«, ali se u tu svr­hu ipak naj­vi­še ko­ri­sti tzv. teh­no­plank­ton ta­ble­ta. Zbog ko­le­ga ko­je mo­žda raz­mi­šlja­ju o to­me da sa­me poč­nu da pra­ve ovaj »ma­mac-pri­ma­mu« (što i sam ra­dim), na­gla­ša­vam da u tim ve­li­kim pe­le­ti­ma ne­ma ni­ka­kvog fi­to- ili zoo-plank­to­na u ma ka­kvom ob­li­ku, a ime sa­mo tre­ba da uka­že na to da ta ve­štač­ki sa­bi­je­na sme­sa pri ota­pa­nju pod­se­ća tol­sto­lo­bi­ka na nje­go­vu pri­rod­nu hra­nu (plank­ton) jer stva­ra gu­sti  »oblak«, ko­ji se du­go za­dr­ža­va oko udi­ca i ma­lo is­pod njih (ovo va­ži za »ta­ble­te« ko­je se ko­ri­ste za pe­ca­nje na plo­vak – one »tru­ne/ma­gle« na­do­le, dok se pri­ma­ma ovog ti­pa za lov du­bin­skim me­to­dom pra­vi ta­ko da se ma­lo odi­že, ali to ni­je te­ma ovog tek­sta).

SA­STAV »TA­BLE­TA« I NJI­HO­VO DE­LO­VA­NJE (tj. br­zi­na ota­pa­nja) raz­li­ku­ju se od pro­iz­vo­đa­ča do pro­iz­vo­đa­ča. Kao osno­va sme­se uglav­nom se ko­ri­ste zob, gra­šak, helj­da, ku­ku­ruz i me­ki­nje, ali ne­ki upo­tre­blja­va­ju i zo­be­ne i ov­se­ne ka­še. Sve to u ra­znim pro­por­ci­ja­ma me­ša se sa »le­plji­vim« de­lom »ta­ble­te«, tj. onim sa­stoj­ci­ma ko­ji dr­že osta­le ele­men­te za­jed­no i pri ota­pa­nju po­ma­žu po­sti­za­nju efek­ta »ma­gle«, a to su skrob, pi­ri­nač, mle­ko u pra­hu, sit­no mle­ve­ni keks i slič­no, kao i ap­so­lut­no oba­ve­zna so­da bi­kar­bo­na, ko­ja či­ni da se me­ša­vi­na po­bro­ja­nih sa­sto­ja­ka u raz­li­či­tim od­no­si­ma po­la­ko ras­pa­da u vo­di. Na­rav­no, kao i za dru­ge vr­ste ci­pri­ni­da, aro­ma je do­bro­do­šla (iako ni­je oba­ve­zna), a ja vo­lim one slat­ke – po­seb­no med, va­ni­lu i ja­go­du. Ka­da se sve go­re po­bro­ja­no sje­di­ni i is­pre­su­je, do­bi­ja se »ta­ble­ta« či­je ota­pa­nje pri­vla­či »bi­ko­ve« da pri­đu i usi­sa­va­ju ve­štač­ku »ma­glu«. Pre dve go­di­ne, u Ri­bo­lo­vu br. 532, ko­le­ga Mar­ko Ži­va­nić de­talj­no je pi­sao o sa­stoj­ci­ma »ta­ble­ta« i na­či­nu nji­ho­vog pra­vlje­nja pre­so­va­njem (pa i o ala­ti­ma ko­ji su za to po­treb­ni), a evo šta tre­ba zna­ti o si­ste­mu za pe­ca­nje na »ta­ble­tu« i plo­vak i o sa­moj teh­ni­ci ri­bo­lo­va.

SI­STEM JE VR­LO SLI­ČAN ONOM ko­ji se ko­ri­sti za lov štu­ke na plo­vak (ka­ko re­koh u uvo­du), na­rav­no uz ne­ke iz­me­ne. Nje­go­vi ele­men­ti su: 1. okru­gla­sti plo­vak »ba­le­ri­na« ti­pa, na­pra­vljen od sti­ro­po­ra, no­si­vo­sti od 75 g na­vi­še, sa ok­ce­tom za slo­bo­dan pro­laz naj­lo­na na do­njem kra­ju; 2. an­ti­tengl cev­či­ca (za­kri­vlje­na pla­stič­na cev­či­ca sa vr­ti­li­com s kop­čom na pre­la­zu iz rav­nog de­la u sa­vi­je­ni); 3. olo­vo sa otvo­rom ve­li­kog preč­ni­ka, kroz ko­je naj­lon slo­bod­no kli­zi; 4. gu­me­ni sto­per; 5. pla­stič­na per­la; 6. ži­ča­ni no­sač »ta­ble­te«; 7. dve udi­ce za ša­ra­na, na krat­kim pred­ve­zi­ma od ja­ke upre­de­ne stru­ne; 8. »br­za kop­ča«, ka­kva se ko­ri­sti za si­ste­me za lov so­ma.

Iako ne­ko­me de­lu­je kom­pli­ko­va­no, for­mi­ra­nje si­ste­ma za­pra­vo je vr­lo jed­no­stav­no ka­da se jed­nom nji­me ovla­da. Pr­vo na osnov­ni naj­lon na­vla­či­mo sto­per, za­tim olo­vo (ko­je tre­ba da pre­la­zi ne­sme­ta­no pre­ko sto­pe­ra, a ako se za­gla­vlju­je na nje­mu, tre­ba da pro­ši­ri­mo ru­pu na ute­gu). On­da re­dom mon­ti­ra­mo per­lu, pa »an­ti­tengl cev­či­cu« (oba­ve­zno ta­ko da njen kra­ći deo bu­de okre­nut ka per­li), za či­ju kop­ču ka­či­mo plo­vak, a na kraj osnov­ne stru­ne ve­zu­je­mo ve­li­ku i ja­ku »br­zu kop­ču«, ko­ja mo­že da iz­dr­ži op­te­re­će­nje pri za­ba­ča­ju si­ste­ma sa »ta­ble­tom« i pri bor­bi sa ve­li­kim »bi­kom«. Na kop­ču ka­či­mo ži­ča­ni no­sač »ta­ble­te« na či­jim boč­nim kra­ci­ma vi­se dve udi­ce (ko­je ima­ju pri­vre­me­nu za­šti­tu od mr­še­nja pri za­ba­ci­va­nju, opi­sa­nu u okvi­ru uz ovaj tekst).

IAKO SE PO­RE­ĐE­NJE »JAK KAO BIK« ne od­no­si na tol­sto­lo­bi­ka, u pot­pu­no­sti je pri­men­lji­vo na ovu ri­bu, ko­ja uz to mo­že ima­ti i ne­ko­li­ko de­se­ti­na ki­la, pa su za nje­no pe­ca­nje po­treb­ni šta­po­vi pa­ra­bo­lič­ne ak­ci­je (tj. ta­kvi da se pri op­te­re­će­nju sa­vi­ja­ju i pre­ko po­lo­vi­ne... (-Ceo tekst mo­že­te pro­či­ta­ti u Ri­bo­lo­vu br. 594-)

 

 

 


dupli-san-dijego

Je­dan od du­pli­ra­nih čvo­rova je i udvo­stru­čeni San Di­je­go džem, zva­ni još i...

trostruki-palomar

Sa po­ja­vom Ber­kley Na­no­fila, ko­ja ni­je ni ple­te­ni­ca ni mo­no­fil, u modu je ušao...

dunavske-carolije

Du­nav je ve­li­ka, mo­ćna i "teško" či­tlji­va re­ka, pa pred­sta­vlja iza­zov za sve ri­bo­lov­ce...

brejd-ring

Braid ring čvor ili u­pre­deni pr­sten čvor upo­tre­blja­va se za ve­zi­va­nje udica...

dupli-uni

Ovo je jedan od najjednostavnijih a naj­vi­še ko­ri­šće­nih čvo­rova za spajanje...

bocna-petlja

Bočna petlja je jedan od je­dno­stav­nih čvo­rova za fi­ksi­ranje bo­čnog pre­dve­za...