Ne­ma spo­ra oko to­ga da za va­ra­li­ča­re­nje na re­ka­ma po­put Du­na­va, Sa­ve i Ti­se ča­mac mo­že bi­ti od ve­li­ke ko­ri­sti. Ali so­ma, smu­đa i dru­ge gra­blji­vi­ce mo­že­mo na ve­li­kim te­ku­ći­ca­ma lo­vi­ti i sa oba­le, u ne­kim okol­no­sti­ma čak i uspe­šni­je ne­go iz plo­vi­la. Na­rav­no, ako zna­mo šta tre­ba ra­di­ti, gde, ka­da i ka­ko.

Lov so­ma dži­go­vi­ma sa oba­le na na­šim ve­li­kim re­ka­ma, pre sve­ga na Du­na­vu, pra­vi je iza­zov, iz vi­še raz­lo­ga. Pr­vi od njih je to što je ova­kav ri­bo­lov fi­zič­ki zah­te­van: neo­p­ho­dan je ne­što te­ži pri­bor, a po­treb­no je i te­ren upo­zna­ti do tan­či­na, te pro­na­ći so­mo­ve, ko­jih kod nas ne­ma ni bli­zu kao ne­kad, što zah­te­va do­bru kon­di­ci­ju za pe­ša­če­nje. Isto ko­li­ko i fi­zič­ki, va­lja se an­ga­žo­va­ti i psi­hič­ki: mo­ra­mo raz­mi­šlja­ti o sig­na­li­ma ko­je nam džig da­je, stva­ra­ti u gla­vi ma­pu dna, iz­vo­di­ti za­ključ­ke o to­me gde se som na­la­zi u raz­li­či­tim de­lo­vi­ma da­na, te ka­ko me­te­o­ro­lo­ške i hi­dro­lo­ške pro­me­ne uti­ču na nje­go­vo po­na­ša­nje i na na­še šan­se da ga ulo­vi­mo. Na kra­ju, mo­ra­mo bi­ti sprem­ni na to da ima­mo ne­zgod­nog pro­tiv­ni­ka i da će nam, i ka­da uspe­mo da ga na­đe­mo i pre­va­ri­mo, bi­ti neo­p­hod­no i po­ne­što sre­će da ga sa oba­le sa­vla­da­mo. A i po­red sve pri­pre­me i tru­da, iz po­je­di­nih bi­ta­ka će­mo iza­ći kao po­ra­že­ni, pa tre­ba da na­u­či­mo da to pri­hva­ti­mo kao nor­mal­no i da gu­ra­mo da­lje.

som i smuđ

NAJ­VA­ŽNI­JE U OVA­KVOM ri­bo­lo­vu je­ste da iza­be­re­mo od­go­va­ra­ju­će me­sto. Ka­da je o ka­rak­te­ri­sti­ka­ma lo­ka­ci­je za lov so­ma reč, ve­ći­ni pe­ca­ro­ša naj­pre pa­da na pa­met ve­li­ka du­bi­na, ko­ja i je­ste pra­vi ori­jen­tir. Iako som iz raz­li­či­tih raz­lo­ga du­že ili kra­će vre­me mo­že bo­ra­vi­ti na ve­o­ma ra­zno­vr­snim po­zi­ci­ja­ma, naj­pre ga tre­ba tra­ži­ti na oni­ma sa oset­ni­jom du­bi­nom. Na Du­na­vu, a i na dru­gim ve­li­kim re­ka­ma, ta­kva me­sta su u spolj­nom de­lu iz­ra­že­nih kri­vi­na. Oba­la je s te stra­ne str­ma, uz nju ima pu­no vr­tlo­žnih kre­ta­nja vo­de i oset­na du­bi­na nam je u do­me­tu hi­ca, a uz to su po pra­vi­lu ta­kve oba­le i nji­ho­vo pri­o­ba­lje na­su­ti ka­me­nom, ra­di spre­ča­va­nja da­lje ero­zi­je ze­mlje. Ova­kve po­zi­ci­je si­gur­no ima­ju od­re­đe­nu po­pu­la­ci­ju so­ma, ko­ju u da­na­šnje vre­me dik­ti­ra­ju pri­ti­sak ri­bo­lo­va­ca, pri­vred­nih ri­ba­ra i kri­vo­lo­va­ca; što je vi­še ka­me­na i kr­ša na­su­to, to su i ve­će šan­se da je ne­što krup­ni­jih so­mo­va tu osta­lo, ali je i pe­ca­nje te­že. Do­sta je vre­me­na po­treb­no da ta­kvo so­mov­sko me­sto upo­zna­mo i za po­če­tak na­đe­mo gde uop­šte mo­že­mo dži­go­va­ti i pe­dant­no pre­tra­ži­ti dno uz pod­no­šljiv broj po­ki­da­nih va­ra­li­ca. Naj­vi­še će nam od­go­va­ra­ti te­re­ni na ko­ji­ma su od­se­ci (ba­i­ri) tj. li­ni­je na­gle pro­me­ne du­bi­ne što bli­že oba­li, ta­ko da na nji­ma mo­že­mo pod ade­kvat­nim uglom po­vla­či­ti džig – bez nje­go­vog pod­bi­ja­nja pod ka­men. Bit­no je na »svom« te­re­nu is­pi­ta­ti vi­še ova­kvih po­zi­ci­ja i ima­ti za sva­ki slu­čaj al­ter­na­ti­vu, jer ne­će uvek sva me­sta bi­ti slo­bod­na i da­va­ti ri­bu. Osim to­ga, čak i ka­da te­ren od­lič­no upo­zna­mo i ostva­ri­mo ulo­ve, ne tre­ba da upa­da­mo u ko­lo­te­či­nu i po­stu­pa­mo po ša­blo­nu – taj­na uspe­šnog ri­bo­lo­va ve­o­ma je če­sto u tra­že­nju i eks­pe­ri­men­ti­sa­nju... (-Ceo tekst mo­že­te pro­či­ta­ti u Ri­bo­lo­vu br. 355-)