Hobby Press

LOV KLENA NA PLOVAK I SEZONSKO VOĆE NA TEKUĆOJ VODI

Premda je poznata kao »grad na Vrbasu«, Banja Luka zapravo leži na dvije rijeke. U užoj gradskoj zoni, u veću i neuporedivo poznatiju tekućicu, sa desne se strane ulijeva njena najduža pritoka Vrbanja. Ona nastaje na planini Vlašić, na nadmorskoj visini od 1.520 metara, duga je 85 km (cijelim tokom pripada Republici Srpskoj), a osim kroz Banja Luku teče i kroz Kotor Varoš i Čelinac.
U gornjem toku, Vrbanju nastanjuju potočna pastrmka, peš i pior. Do posljednjeg rata, u Vrbanji su hvatane i krupne mladice, dok se danas ta riba rijetko javlja, i to sitniji primjerci. U ovoj je rijeci bilo i lipljena, koga na žalost više nema, a zašto je do toga došlo i ima li šanse da se on ikada vrati tema je za neku drugu priču. Otprilike od sredine toka pa do ušća, najbrojniji su škobalj i klen. U vrijeme mrijesta, velika jata tih riba ulaze iz Vrbasa u Vrbanju, a radi zaštite matica, banjalučko ribolovno društvo, koje gazduje vodama na ovom području,  potpuno je zabranilo ribolov na prvih nekoliko kilometara uzvodno od ušća.
Ali, i klen i (pogotovo) škobalj, odlaze i znatno uzvodnije, a izvjestan broj krupnih riba se nakon završenog mrijesta ne vraća u Vrbas, tako da je na Vrbanji škobalja i klena moguće loviti tokom čitave godine.
(-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 249-)