Ka­da u jed­nom je­ze­ru na­sta­nje­nom sto­ti­na­ma ša­ra­na i tu­ce­tom amu­ra dva ri­bo­lov­ca za krat­ko vre­me uhva­te sko­ro sve je­din­ke znat­no ma­lo­broj­ni­je vr­ste, sa­svim je ja­sno da su pro­na­šli pra­vo re­še­nje. Naš du­go­go­di­šnji sa­rad­nik ob­ja­šnja­va ka­ko je us­peo da pri­vu­če amu­re i na­ve­de ih da kao lu­di na­sr­ću na boj­li sa aro­mom ra­ka

Je­ze­ro Šna­ken (nem. Schnac­ken See) bi­lo je kult­na vo­da de­ve­de­se­tih go­di­na. To je u Ne­mač­koj bio pr­vi ko­mer­ci­jal­ni re­vir gde je ri­ba mo­gla da se vra­ća, gde je bi­lo do­zvo­lje­no noć­no pe­ca­nje, po­sta­vlja­nje ša­to­ra i još mno­go to­ga što na osta­lim vo­da­ma ni­ste sme­li ni da po­mi­sli­te da ura­di­te. Ta­da sam o ovoj sta­ja­ći­ci po­vr­ši­ne 12 ha slu­šao pri­če To­me Po­po­vi­ća; on je na nju po­vre­me­no do­la­zio, kao i Rod Ha­čin­son, Mar­kus Pel­cer, Jir­gen Be­ker i mno­ge dru­ge ču­ve­ne ša­ran­dži­je, ko­je su se tu re­dov­no sre­ta­le, raz­me­nji­va­le is­ku­stva i hva­ta­le krup­ne ri­be. U to vre­me je Šna­ken za Ne­mač­ku bio ot­pri­li­ke ono što je fran­cu­sko je­ze­ro Sen Ka­si­jen bi­lo u evrop­skim okvi­ri­ma. No iako sam sve to znao, ova me vo­da ni­je do­volj­no pri­vla­či­la. Na­i­me, od­u­vek naj­vi­še vo­lim da tra­žim ri­bu, da pro­u­ča­vam te­ren i po­ku­ša­vam da pro­ce­nim gde bi tre­ba­lo pe­ca­ti i ka­ko. Za­to me u star­tu od­bi­ja­ju re­vi­ri na ko­ji­ma imaš svo­je me­sto i smeš da ba­caš sa­mo pra­vo is­pred se­be, ko­li­ko mo­žeš, i da se na­daš da je ri­ba tu ili da ćeš us­pe­ti da je za­dr­žiš uko­li­ko tu­da pro­la­zi.

Meso za biljojede

Moj pri­ja­telj Da­li­bor An­đel­ko­vić, s ko­jim do­sta če­sto pe­cam, la­ne je po­čet­kom ju­na le­po pro­šao sa tro­ji­com ko­le­ga na ovom je­ze­ru, pa su još ta­da re­zer­vi­sa­li isti ter­min i ista me­sta (po­zi­ci­je 12 i 13, na jed­nom špi­cu, tj. prak­tič­no po­lu­o­str­vu) za ovu go­di­nu. Ta me­sta ni­su ni­šta iz­da­šni­ja od dru­gih, ali su zgod­ni­ja uto­li­ko što one ko­ji sa njih pe­ca­ju ni­ko od ri­bo­lo­va­ca sa okol­nih po­zi­ci­ja ne mo­že da pre­ba­cu­je ni­ti na dru­gi na­čin ome­ta... (-Ceo tekst mo­že­te pro­či­ta­ti u Ri­bo­lo­vu br. 357-)