Pri po­me­nu fi­ber­gla­sa, ve­ći­na ri­bo­lo­va­ca po­mi­sli na ne­sa­lo­mi­ve, ali te­ške i ne­ret­ko pre­te­ra­no »glin­dža­ve« dvo­del­ne šta­po­ve Ger­mi­na i To­koz, na­pra­vlje­ne od pu­nog ma­te­ri­ja­la. Te ro­bu­sne »mot­ke« i da­nas su deo pri­bo­ra mno­gih sta­ri­jih ko­le­ga, dok oni mla­đi, a po­go­to­vo va­ra­li­ča­ri i plov­ka­ro­ši, pre­fe­ri­ra­ju šta­po­ve od gra­fit­nih (»kar­bon­skih«) vla­ka­na. Ali ta­kva dis­pro­por­ci­ja u za­stu­plje­no­sti ne zna­či da je fi­ber­glas pre­va­zi­đen i da se ne ko­ri­sti za iz­ra­du šta­po­va (uklju­ču­ju­ći i ne­ke eks­klu­ziv­ne mo­de­le).

Mane kao prednosti

Bez ika­kvog pre­te­ri­va­nja mo­že­mo re­ći da se u sfe­ri pro­iz­vod­nje pri­bo­ra za ri­bo­lov do sa­da od­i­gra­lo sve­ga ne­ko­li­ko pra­vih teh­no­lo­ških re­vo­lu­ci­ja, ko­je su do­ne­le zna­čaj­na una­pre­đe­nja i su­štin­ske, da­le­ko­se­žne pro­me­ne. Jed­na je do­šla sa po­čet­kom pri­me­ne re­vo­lu­ci­o­nar­nog ma­te­ri­ja­la, ko­ji je pre­o­bli­ko­vao kom­plet­nu ljud­sku de­lat­nost, ne sa­mo pe­ca­ro­ški pri­bor. Po­ga­đa­te, reč je o gra­fit­nim (»kar­bon­skim«) vlak­ni­ma. Ona se da­nas ko­ri­ste za iz­ra­du mno­gih pred­me­ta i sklo­po­va, od onih sa ko­ji­ma se sva­ko­dnev­no ne­po­sred­no sre­će­mo, do onih ko­je na­la­zi­mo u sve­mir­skim le­ti­li­ca­ma.

Do mo­men­ta ka­da su gra­fit­na vlak­na na ve­li­ka vra­ta ušla u svet ri­bo­lo­va, sta­kle­na vlak­na (fi­ber­glas) ima­la su ap­so­lut­ni pri­mat me­đu ma­te­ri­ja­li­ma od ko­jih se pra­ve šta­po­vi. Sa­da, ne­ko­li­ko de­ce­ni­ja na­kon po­čet­ka ko­mer­ci­jal­ne pri­me­ne uglje­nič­nih vla­ka­na, ube­dlji­vo su naj­za­stu­plje­ni­ji ri­bo­lo­vač­ki šta­po­vi od gra­fi­ta. Sva­ko ko obi­la­zi pro­dav­ni­ce ri­bo­lov­nog pri­bo­ra i te­re­ne ši­rom sve­ta mo­že se uve­ri­ti u to. Šta­po­vi od sta­kle­nih vla­ka­na su sko­ro pot­pu­no skraj­nu­ti i mo­gu se even­tu­al­no pro­na­ći u ru­ka­ma sta­ri­jih ko­le­ga pe­ca­ro­ša i ret­kih za­lju­blje­ni­ka i no­stal­gi­ča­ra. Jed­no­stav­no se uglje­nik (kar­bon, gra­fit) na­met­nuo kao pr­vi i pra­vi iz­bor. To ni­je neo­bič­no ako ima­mo u vi­du ne­ke od neo­spor­nih kva­li­te­ta i pred­no­sti ko­je po­se­du­je kao ma­te­ri­jal za iz­ra­du šta­po­va za pe­ca­nje.

Me­đu­tim, ni fi­ber­glas ni­ka­ko ni­je za ot­pi­si­va­nje, jer ga kra­se ne­ke oso­bi­ne ko­je gra­fit­ni šta­po­vi ne­ma­ju. Šta­po­vi od sta­kle­nih vla­ka­na se i da­lje kon­stru­i­šu i pro­iz­vo­de, a ako pro­či­ta­te ovaj tekst do kra­ja sa­zna­će­te ka­ko je to mo­gu­će i za­što fi­ber­glas i da­lje op­sta­je čak i u eri to­tal­ne do­mi­na­ci­je šta­po­va od uglje­nič­nih vla­ka­na.

KA­DA UZME­MO U RU­KE bi­lo ko­ji štap za ri­bo­lov, naj­pre nam u oči pa­da blank. Onaj na­či­njen od sta­kle­nih vla­ka­na po pra­vi­lu ima ne­što ve­ći ko­nus od­no­sno preč­nik osno­ve od onog iz­ra­đe­nog od gra­fi­ta. Ovo je uslo­vlje­no teh­no­lo­škim po­stup­kom, ali i oso­bi­na­ma sa­mog fi­ber­gla­sa.

Zbog dru­ga­či­jih od­li­ka gra­fi­ta i vi­so­kih teh­no­lo­ških mo­guć­no­sti nje­go­ve ob­ra­de, blan­ko­vi gra­fit­nih šta­po­va su ele­gant­ni­ji i ta­nji. Na­rav­no, mno­go su i lak­ši, jer uglje­nič­na vlak­na ima­ju znat­no ma­nju te­ži­nu od sta­kle­nih... (-Ceo tekst mo­že­te pro­či­ta­ti u Ri­bo­lo­vu br. 372-)