Ve­ći­na ri­bo­lo­va­ca zna od ko­li­ke ko­ri­sti mo­gu bi­ti po­da­ci o vo­do­sta­ju, tem­pe­ra­tu­ri vo­de i dru­gim fak­to­ri­ma ko­ji uti­ču na pri­su­stvo ri­be na ne­kom te­re­nu i nje­nu ak­tiv­nost. Pa ipak, mno­ge mr­zi da ulo­že ma­kar i ma­li trud da te stva­ri za­pi­šu i ta­ko se­bi obez­be­de po­u­zda­ni vo­dič za na­red­ne go­di­ne

Ulo­vi su dra­gi i pam­te se. Pam­te se i me­sta na ko­ji­ma su ostva­re­ni, uslo­vi u ko­ji­ma se pe­ca­lo, zgo­de i ne­zgo­de, do­bra i lo­ša is­ku­stva i sva bit­ni­ja de­ša­va­nja na vo­di i oko nje. Kao u sve­mu dru­gom u ži­vo­tu, i u ri­bo­lo­vu is­ku­stvo una­pre­đu­je zna­nje i ve­šti­nu. Pa­si­o­ni­ra­ni ri­bo­lov­ci ima­ju u to­ku go­di­ne i vi­še de­se­ti­na iz­la­za­ka na raz­li­či­ta me­sta, u raz­li­či­tim uslo­vi­ma i sa pro­me­nji­vim uspe­hom. Na­kon vi­še go­di­na ba­vlje­nja ri­bo­lo­vom, de­si se pre­vi­še to­ga da bi sve bi­lo za­pam­će­no i ne­ke ko­ri­sne in­for­ma­ci­je od­la­ze ne­po­vrat­no u za­bo­rav. Ta­da po­či­nje­mo da se pi­ta­mo: pri kom vo­do­sta­ju Du­na­va kod No­vog Sa­da be­hu pri­stu­pač­ni na­pe­ri kod Slan­ka­me­na? ko­li­ko vre­me­na tre­ba da po­rast Sa­ve za­be­le­žen kod Srem­ske Mi­tro­vi­ce stig­ne do Be­o­gra­da? ko­li­ka tem­pe­ra­tu­ra Du­na­va be­še onog ja­nu­a­ra kad se na­lo­vi­smo smu­đa u Go­lup­cu? da li je bio ok­to­bar ili no­vem­bar kad sam na se­dra­ma uz­vod­no od mo­sta kod Be­ške ulo­vio onog od šest ki­la? Što vre­me vi­še pro­la­zi, se­ća­nja su sve ble­đa, pa ka­da vo­đe­ni nji­ma po­no­vo od­la­zi­mo na me­sta od ko­jih oče­ku­je­mo da bu­du iz­da­šna, naj­če­šće to či­ni­mo u po­gre­šno vre­me i u iz­me­nje­nim uslo­vi­ma.

Radojevic

Krat­ka be­le­ška na­kon ri­bo­lo­va ne od­u­zi­ma mno­go vre­me­na, a pra­vo je ču­do ko­li­ko ko­ri­snih in­for­ma­ci­ja osta­je sa­ču­va­no, ko­li­ko se va­žnih ana­li­za i za­klju­ča­ka mo­že na osno­vu njih na­pra­vi­ti i ko­li­ko je sve to sku­pa zna­čaj­no za uspeh u ri­bo­lo­vu. Va­lja­no for­mi­ra­nje pret­po­stav­ki i pla­ni­ra­nje jed­no­dnev­ne ili pe­ri­o­dič­ne stra­te­gi­je ri­bo­lo­va jed­no­stav­no je ne­mo­gu­će bez bo­ga­te ba­ze po­da­ta­ka. Pe­ca­nje mo­že bi­ti za­ba­va, i za ve­ći­nu ri­bo­lo­va­ca ono to u su­šti­ni i je­ste. Bo­ra­vak kraj vo­de vi­ken­dom, uži­va­nje u pri­ro­di, »do­zvi­žda­va­nje« sa pti­či­ca­ma i po­ne­ka ulo­vlje­na ri­ba do­pri­no­se psi­hič­kom ras­te­re­će­nju od stre­so­va na­ku­plje­nih pre­ko ne­de­lje. Ta­kav neo­ba­ve­zan ri­bo­lov, u ko­jem je uspe­šnost spo­red­na i ko­ji ni­je op­te­re­ćen ne­ka­kvim ve­li­kim ci­lje­vi­ma, sa­svim je nor­ma­lan. Me­đu­tim, pa­si­o­ni­ra­ni lju­bi­te­lji ve­šti­ne ri­bo­lo­va ko­ji že­le da ulo­ve tro­fej­ne pri­mer­ke mo­ra­ju ima­ti sa­svim dru­ga­či­ji pri­stup. Ana­li­tič­nost, si­ste­ma­tič­nost, stal­no sti­ca­nje zna­nja i obo­ga­ći­va­nje is­ku­stva, te iz­nad sve­ga upor­nost, je­di­ni su po­uz­dan put do do­brih re­zul­ta­ta... (-Ceo tekst mo­že­te pro­či­ta­ti u Ri­bo­lo­vu br. 381-)