Me­đu mno­gim če­kr­ci­ma ko­ji su se du­go pro­iz­vo­di­li i uži­va­li ve­li­ku po­pu­lar­nost me­đu ri­bo­lov­ci­ma ši­rom sve­ta, je­dan se iz­dva­ja i za­slu­žu­je po­seb­no me­sto na več­noj rang-li­sti, kao (za mno­ge) naj­bo­lji me­đu naj­bo­lji­ma.

Šta ka­že­te za ma­ši­ni­cu ko­ja se pro­iz­vo­di­la du­že od 50 go­di­na, a ne­ma ni­je­dan ku­glič­ni le­žaj, ne­ma su­per-sto­per, ne­ma ni pu­žni ni ta­nji­ra­sti po­gon, ne­ma vor­mšaft si­stem sla­ga­nja stru­ne, ne­ma vo­đi­cu stru­ne ni od SiC-a ni od ke­ra­mi­ke, ne­ma kar­bon­ske pod­lo­ške koč­ni­ce, ne­ma her­me­tič­ki zap­ti­ve­no te­lo i ro­tor?

Pa šta on­da ima, pi­ta­ju se sko­ro si­gur­no bar ne­ki od vas ko­ji ovo či­ta­te? E pa ima sa­vr­šen kva­li­tet, po­se­ban pre­no­sni me­ha­ni­zam sa­sta­vljen od čak osam zup­ča­ni­ka, me­tal­no te­lo i ro­tor... i što je naj­va­žni­je, ima(la je) ne­po­de­lje­no po­ve­re­nje ri­bo­lo­va­ca ši­rom sve­ta! A zna se ka­ko se po­ve­re­nje te­ško sti­če. Na­rav­no, bi­lo je to­kom vre­me­na i bi­će sva­ka­ko još do­sta fan­ta­stič­nih ma­ši­ni­ca, ali ova je mno­gi­ma, pa i me­ni, uvek bi­la i osta­la na pr­vom me­stu. Ko­ri­stim je već go­di­na­ma, pod­ma­zu­jem i odr­ža­vam, a ona mi uz­vra­ća funk­ci­o­ni­šu­ći kao naj­bo­lji švaj­car­ski sat. Uteg­nu­ta je, ro­bu­sna, me­ko se okre­će, pre­ci­zno ra­di, ve­ruj­te – kao pr­vog da­na!

Mitchell 300

PO­ČE­TAK PRO­IZ­VOD­NJE MO­DE­LA 300 ve­zu­je se za 1942. go­di­nu, ka­da je Car­pa­no&Pons se­rij­ski po­čeo da pra­vi tzv. dru­gu ver­zi­ju pr­vog Mitchel­la. U osnov­nom, ne­znat­no mo­di­fi­ko­va­nom ob­li­ku, ma­ši­ni­ca se pro­iz­vo­di­la sve do av­gu­sta 1978. go­di­ne, ka­da je ta­da­šnji vla­snik, kor­po­ra­ci­ja Gar­cia, pro­gla­si­la ban­krot. Na­kon broj­nih po­ku­ša­ja oži­vlja­va­nja, 1981. go­di­ne i sam Mitchell pro­gla­ša­va ban­krot­stvo. Čak i po­sle ovo­ga vla­sni­ci uspe­va­ju da 1988. go­di­ne u Fran­cu­skoj po­kre­nu pro­iz­vod­nju mo­de­la 300 Pro (o kom će­mo vi­še re­ći ne­što ka­sni­je), ma­da je ovaj mo­del uglav­nom iz­ra­đi­van i skla­pan na Taj­lan­du. Ko­nač­no, 1990. go­di­ne, kom­pa­ni­ja Mitchell de­fi­ni­tiv­no za­tva­ra vra­ta za­u­vek i po­sle to­ga, do da­na­šnjih da­na, op­sta­je is­klju­či­vo kao rob­na mar­ka, ko­ja je sa­da deo ame­rič­ke gru­pa­ci­je Pu­re Fis­hing.

Na jed­noj od sli­ka vi­di­te mo­del 300A u ori­gi­nal­nom pa­ko­va­nju, u kom su osim ma­ši­ni­ce bi­li i de­talj­no uput­stvo za upo­tre­bu, ga­ran­ci­ja, re­zer­vna špul­na, te dve tu­bi­ce sa uljem i ma­šću za pod­ma­zi­va­nje. Kad smo već kod pod­ma­zi­va­nja, ovu ma­ši­ni­cu ni­ste mo­ra­li čak ni da otvo­ri­te da bi­ste si­pa­li mast ili ulje... (-Ceo tekst mo­že­te pro­či­ta­ti u Ri­bo­lo­vu br. 377-)