Ša­ran, ba­bu­ška i de­ve­ri­ka spa­da­ju u vr­ste ko­ji­ma pri­ja­ju vi­so­ke tem­pe­ra­tu­re, pa se naj­u­spe­šni­je pe­ca­ju od dru­ge po­lo­vi­ne pro­le­ća do sre­di­ne je­se­ni. Ali uz do­bro oda­bra­nu tak­ti­ku, pri­hra­nu i ma­mac, te ci­pri­ni­de mo­že­mo uspe­šno lo­vi­ti i zi­mi, na­ro­či­to fi­der teh­ni­kom, na ma­njim sta­ja­ći­ca­ma sa bo­ga­tim ri­bljim fon­dom.

Ne­u­o­bi­ča­je­no le­po vre­me, ka­kvo smo ima­li kra­jem de­cem­bra i u ve­ćem de­lu pr­ve po­lo­vi­ne ja­nu­a­ra, lo­še se od­ra­zi­lo na rad ri­be na ve­ćim rav­ni­čar­skim re­ka­ma, ko­je su uglav­nom bi­le u opa­da­nju. No za­to je na ve­ći­ni ko­mer­ci­jal­nih re­vi­ra si­tu­a­ci­ja bi­la sa­svim su­prot­na: ka­ko su oni obič­no plit­ki, bar naj­ve­ćim de­lom, nji­ho­va se vo­da re­la­tiv­no br­zo za­gre­je, pa se ri­ba po­kre­ne, tj. po­sta­ne ak­tiv­na sa iole oset­ni­jim po­ra­stom tem­pe­ra­tu­re. Sto­ga ta­kve pe­ri­o­de uvek tre­ba is­ko­ri­sti­ti za uži­va­nje u le­pom i atrak­tiv­nom pe­ca­nju u ovom po pra­vi­lu naj­po­sni­jem de­lu go­di­ne.

Uz doboro odabranu taktiku i tehniku i zimi se love ciprinidi

Te­o­ri­ja ka­že da se ša­ran i nje­go­vi srod­ni­ci, čim tem­pe­ra­tu­ra vo­de pad­ne is­pod 10º C, sku­plja­ju u ja­ta i tra­že du­blje i mir­ni­je po­zi­ci­je, na ko­ji­ma će se »ukr­to­ži­ti«, tj. pre­zi­mi­ti u sta­nju ma­nje ili vi­še slič­nom hi­ber­na­ci­ji, za­vi­sno od ne­ko­li­ko fak­to­ra (osci­la­ci­ja tem­pe­ra­tu­re vo­de, nje­nog pro­to­ka tj. stru­ja­nja, do­stup­no­sti hra­ne itd.). Me­đu­tim, u prak­si ni­je baš ta­ko na svim te­re­ni­ma, a po­go­to­vo ne na sta­ja­ći­ca­ma rib­njač­kog ti­pa, sa ve­li­kom gu­sti­nom ri­bljeg fon­da i pro­seč­nom du­bi­nom ma­njom od dva me­tra. U nji­ma se ri­ba dru­ga­či­je po­na­ša i ne pa­da u pot­pu­no­sti u »zim­ski san« čak ni on­da ka­da led poč­ne da pre­kri­va po­vr­ši­nu vo­de.

PRI IZ­BO­RU ME­STA za zim­ski ri­bo­lov fi­der teh­ni­kom na ta­kvom te­re­nu tre­ba da pro­ba­mo da na­đe­mo ne­ki pla­to (tj. uz­dig­nu­će u zo­ni sa ne­što ve­ćom du­bi­nom). Ako ne­čeg ta­kvog ne­ma, on­da va­lja pla­si­ra­ti si­stem bli­zu pre­pre­ka (po­to­plje­nog gra­nja, sta­bla, plat­for­me, pon­to­na, spla­va ili ne­kog dru­gog objek­ta na vo­di) ili uz pod­lo­ka­nu oba­lu.

U ovom de­lu go­di­ne, naj­bo­lji re­zul­ta­ti (na­ro­či­to po ve­drom vre­me­nu) po­sti­žu se naj­če­šće oko po­dne­va, ka­da je sun­ce u ze­ni­tu i naj­ja­če gre­je. Za­vi­sno od mi­kro­lo­ka­ci­je na ko­joj pe­ca­mo (tj. od ras­po­re­da osun­ča­nih i se­no­vi­tih de­lo­va), in­ten­ziv­ni­ju ak­tiv­nost ri­be mo­že­mo oče­ki­va­ti od 60 do 90 mi­nu­ta pre ili po­sle po­dne­va, a ne­gde čak i to­kom ce­log tog pe­ri­o­da. Ali, na vo­du u sva­kom slu­ča­ju tre­ba da do­đe­mo do­volj­no ra­no da se le­po sme­sti­mo i ras­pa­ku­je­mo, ka­ko bi­smo pot­pu­no sprem­ni do­če­ka­li tih ne­ko­li­ko po­ten­ci­jal­no »zlat­nih« sa­ti... (-Ceo tekst mo­že­te pro­či­ta­ti u Ri­bo­lo­vu br. 341-)