Naša anketa
Trenutno na mreži
Imamo 2 ribolov(a)ca na mreži
Broj posetilaca:
| Danas | 98 |
| Juče | 309 |
| Ove nedelje | 1359 |
| Ovog meseca | 4874 |
| Ukupno | 235432 |
Početna strana
Arhiva
Slučajni partneri
Arhiva
Slučajni partneri
Slučajni partneri
JEDNI OD NAS: GORAN GVOZDENOV I NENAD ČARAPINA, BEOGRAD
Komercijalista Goran Gvozdenov i ekonomista Nenad Čarapina Čapa, obojica iz Beograda, prijatelji su od detinjstva, a u ribolovu se druže već pune tri decenije. Svakog vikenda njih dvojica iz prestonice zapucaju do sedamdesetak kilometara udaljenog Gajačkog dunavca i ribolovačke kućice privezane uz obalu, a zatim se u svom plavom kabinašu otisnu na Dunav.
– Čamac nam je potpuno opremljen za višednevni boravak na vodi, pa na njemu često i prenoćimo kako bismo »uhvatili« prvi jutarnji cug – kažu dvojica prijatelja, koji se odlično slažu, uprkos potpuno različitom temperamentu.
Smuđa pecaju džigovanjem – klasičnim i vertikalnim, na voblere, ali i muvanjem. Goranovo omiljeno mesto je veliki potopljeni kameni naper nedaleko od ušća Gajačkog kanala, koji poznaje kao svoj džep, pa tu neretko strpljivo džigujući ostane do duboko u noć. Za razliku od njega, Čapa je pristalica teorije da smuđa treba tražiti.
– Ja sam skloniji čestom menjanju mesta, pa se oko toga ponekad sukobimo, naročito ako se riba ne javlja. Dešavalo se čak da se jedan od nas naljuti ako onaj drugi ne popušta, pa da demonstrativno prekine sa ribolovom i ode u kabinu, ali takvi nesporazumi traju do okončanja kraće »dremke« u kabini – objašnjava Nenad i dodaje da su te njihove ribolovačke svađe najzanimljivije kolegama sa kojima povremeno pecaju.
Od bezbroj dogodovština sa Dunava, obojica izdvajaju jednu od pre nekoliko godina, koja je mogla i da se završi tragično...
(-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu 291-)
Komercijalista Goran Gvozdenov i ekonomista Nenad Čarapina Čapa, obojica iz Beograda, prijatelji su od detinjstva, a u ribolovu se druže već pune tri decenije. Svakog vikenda njih dvojica iz prestonice zapucaju do sedamdesetak kilometara udaljenog Gajačkog dunavca i ribolovačke kućice privezane uz obalu, a zatim se u svom plavom kabinašu otisnu na Dunav.– Čamac nam je potpuno opremljen za višednevni boravak na vodi, pa na njemu često i prenoćimo kako bismo »uhvatili« prvi jutarnji cug – kažu dvojica prijatelja, koji se odlično slažu, uprkos potpuno različitom temperamentu.
Smuđa pecaju džigovanjem – klasičnim i vertikalnim, na voblere, ali i muvanjem. Goranovo omiljeno mesto je veliki potopljeni kameni naper nedaleko od ušća Gajačkog kanala, koji poznaje kao svoj džep, pa tu neretko strpljivo džigujući ostane do duboko u noć. Za razliku od njega, Čapa je pristalica teorije da smuđa treba tražiti.
– Ja sam skloniji čestom menjanju mesta, pa se oko toga ponekad sukobimo, naročito ako se riba ne javlja. Dešavalo se čak da se jedan od nas naljuti ako onaj drugi ne popušta, pa da demonstrativno prekine sa ribolovom i ode u kabinu, ali takvi nesporazumi traju do okončanja kraće »dremke« u kabini – objašnjava Nenad i dodaje da su te njihove ribolovačke svađe najzanimljivije kolegama sa kojima povremeno pecaju.
Od bezbroj dogodovština sa Dunava, obojica izdvajaju jednu od pre nekoliko godina, koja je mogla i da se završi tragično...
(-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu 291-)





