Naša anketa
Trenutno na mreži
Imamo 3 ribolov(a)ca na mreži
Broj posetilaca:
| Danas | 96 |
| Juče | 309 |
| Ove nedelje | 1357 |
| Ovog meseca | 4872 |
| Ukupno | 235430 |
Početna strana
Arhiva
Gužva kod pontona
Arhiva
Gužva kod pontona
Gužva kod pontona
MINI REPORTAŽA: DECEMBARSKI LOV SITNE BELE RIBE NA JEZERU ĆELIJE
Bilo je to, za ovo doba godine, prijatno nedeljno popodne na jezeru Ćelije. Kako je nivo akumulacije veoma nizak (čini se da je najniži u poslednjih nekoliko godina), riba još uvek nije aktivna na uobičajenim zimskim mestima. Tragom informacije koju sam u Žilinačkom zalivu dobio od dvojice kolega iz Prokuplja, zaputio sam se do malog pontona između stare i nove takmičarske piste i tu naišao na veliku gužvu.
Petnaestak ribolovaca smestilo se na metar-dva jedan od drugog, sa obe strane pontona koji premošćava mali zaliv, ne širi od petnaestak metara. Tu je grupisano veliko jato sitnije bele ribe – verovatno zbog toga što na obali, zbog blizine naselja, gotovo uvek ima ljudi, pa nema kormorana (vidi okvir). Pecaju se bodorka, beovica, hibrid deverike i bodorke (»boverika«), te poneka deverika (koju svi vraćaju) i grgeč. Ribe su sitne, uglavnom teške do pedesetak grama, ali grizu na skoro svaki zabačaj.
Skoro svi pecaju najlakšim petljašima dugim od 3 do 6 m, dok Dragan Vesligaj (otac jednog od naših najboljih takmičara – Predraga) lovi štekom. Atmosfera je odlična, jer se Keza, Ljuba, Aca i još desetak kolega neprekidno šale. Ipak, uprkos obilju upadica i dosetki, svi strpljivo prate plovke, kao na nekom neformalnom takmičenju...
(-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 287-)
Bilo je to, za ovo doba godine, prijatno nedeljno popodne na jezeru Ćelije. Kako je nivo akumulacije veoma nizak (čini se da je najniži u poslednjih nekoliko godina), riba još uvek nije aktivna na uobičajenim zimskim mestima. Tragom informacije koju sam u Žilinačkom zalivu dobio od dvojice kolega iz Prokuplja, zaputio sam se do malog pontona između stare i nove takmičarske piste i tu naišao na veliku gužvu. Petnaestak ribolovaca smestilo se na metar-dva jedan od drugog, sa obe strane pontona koji premošćava mali zaliv, ne širi od petnaestak metara. Tu je grupisano veliko jato sitnije bele ribe – verovatno zbog toga što na obali, zbog blizine naselja, gotovo uvek ima ljudi, pa nema kormorana (vidi okvir). Pecaju se bodorka, beovica, hibrid deverike i bodorke (»boverika«), te poneka deverika (koju svi vraćaju) i grgeč. Ribe su sitne, uglavnom teške do pedesetak grama, ali grizu na skoro svaki zabačaj.
Skoro svi pecaju najlakšim petljašima dugim od 3 do 6 m, dok Dragan Vesligaj (otac jednog od naših najboljih takmičara – Predraga) lovi štekom. Atmosfera je odlična, jer se Keza, Ljuba, Aca i još desetak kolega neprekidno šale. Ipak, uprkos obilju upadica i dosetki, svi strpljivo prate plovke, kao na nekom neformalnom takmičenju...
(-Ceo tekst možete pročitati u Ribolovu br. 287-)





